Odmah nakon članka koji je o problemu otuđenja djeteta od
roditelja napisala Francesca Wiley, QC* u Family Law Week,
dolazi kratki i sažeti članak u Sunday Times
o izradi protokola za rad s takvim slučajevima u pravosuđu. Ovaj je tekst iz
tiskane verzije, a članak je napisao Nicholas Hellen.
Vodeći odvjetnici
obiteljskog prava i terapeuti upozoravaju da djecu pogađa poremećaj poznat kao
otuđenje djeteta od roditelja.
Djeca razvijaju fobične
stavove prema jednom od roditelja, što ih može dovesti do prekida svakog
kontakta i izmišljanja divljih optužbi ptotiv toga roditelja.
Jedna je majka koja
optužuje bivšeg supruga za gubitak kontakta s njihovim otuđenim djetetom, ovoga
vikenda izjavila: "To je kao žalovanje. Gotovo je nepodnošljivo."
Sad skupina QC, vodećih
psihijatara i psihoterapeuta planira uspostaviti radnu skupinu za izradu novih
smjernica za rješavanja ovakvih slučajeva na sudu.
Michael Gouriet, partner
u odvjetničkoj tvrtki Withers, rekao je da postojeći sustav nije opremljen za
rješavanje ovakvih slučajeva zato što vodi sud prema pristupu ne-poduzimanja
potrebnih radnji.
Izjavio je:
"Slučajevi otuđenja djeteta od roditelja… zahtijevaju puno veću pravosudnu
i stručnu uključenost od samog početka."
Radna će skupina
vjerojatno uključivati Withers, odvjetnike komore 1 King's Bench Walk i terapeute
poput Karen Woodall iz Family Separation Clinic.
Djeca koja su uključena u
borbu roditelja oko skrbi mogu biti pogođena poremećajem koji je rezultat
kombinacije ispiranja mozga od strane jednog roditelja koji nastoji dijete
iskoristiti kao oružje protiv drugog roditelja i djetetova pridruživanja
ocrnjivanju drugog roditelja.
Izraz sindrom otuđenja
djeteta od roditelja skovao je 1987 Američki dječji psihijatar Dr Richard
Gardner. Prihvaćen je u Kanadskom i, nešto manje, u Američkom pravosuđu.
Međutim, stručnjaci u Velikoj Britaniji i dalje ga nerado koriste.
Nick Woodall, partner u
Family Separation Clinic, izjavio je: "To je poseban fenomen."
Usporedio ga je s
poznatim sporom između Madonne i Guy Ritchie oko skrbi za njihova sina Rocco,
15, koji se odbio vratiti u New York da bi vidio svoju majku.
"Ne radi se o
slučajevima poput 15-godišnjaku kojem je dosta svega i koji misli da će više
uživati u životu s ocem zato što u Londonu ima malo više slobode nego što bi
imao u New Yorku s majkom. On se jednostavno odlučio povući na neko vrijeme.
Djeca koju mi susrećemo
su fobična. Ona misle da je roditelj kojeg odbacuju sam vrag. Jedan od ekstrema
su djeca koja će izreći zapanjujuće optužbe za zlostavljanje od strane odbačenog
roditelja."
"Na drugom kraju
spektra", izjavio je, "imamo djecu koja daju krajnje banalne razloge
za takvo odbacivanje, poput toga da ne podnose miris psa roditelja kojeg
odbacuju."
Woodall, čija se klinika
tijekom prošle godine bavila s oko 40 slučajeva ovog poremećaja, rekao je da
djeca koja su prisiljena birati između roditelja, da bi opravdala svoju odluku,
konstruiraju vlastitu realnost.
"Odbacivanje privrženosti
roditelju stvara ogromnu količinu krivnje i srama. Da bi prevladali tu krivnju
i sram, ona moraju naći razlog… ne samo da bi uvjerila vas (stručnjaka) već i
zato da bi uvjerila sebe."
Rekao je da postojeći
sustav rješavanja sporova stavlja preveliko breme na dijete, u situaciji kad ono
nije stanju donositi pravilne prosudbe.
"Oni koji
izvještavaju sud, i sam sud, općenito se previše oslanjaju na želje i osjećaje
djece. To djecu koja su u krizi stavlja u poziciju da odlučuju o tome što je
njihov najbolji interes."
Jedna majka koja nema
kontakta s djetetom, složila se: "Sudovi pretpostavljaju da dijete
razumije sebe, no u dječjoj dobi ono to ne može. Djeca su plijen emocionalne
manipulacije."
Iako je
članak kratak, piše o bitnome i nudi jasnu sliku stvarnosti otuđenja djeteta od
roditelja i o utjecaju koje ono ima na djecu tijekom cijelog njihovog života.
On je prvi korak za podizanje svijest šire društvene zajednice o problemima s
kojima se suočavaju roditelji kad ih djeca odbacuju neopravdano i o
posljedicama za djecu koje su dugoročno štetne.
Slijedom
seminara Withers/1KBW i članka u Family Law Week, čini se da tema otuđenja
djeteta od roditelja zaista ulazi u oštar fokus u Velikoj Britaniji.
_____________________________________
Poveznica na
izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2016/06/06/alienation-awareness-in-the-uk/
* Queen's
Counsel
Nema komentara:
Objavi komentar