Odnedavno radim na preslagivanju načina diferencijacije radi
tretmana u slučajevima otuđenja od roditelja u Velikoj Britaniji. Ovaj posao, jedan
od sržnih izazova u Family Separation Clinic, započela sam 2010. kad sam
pročitala formulacije Friedlandera and Waltersa u njihovu izvrsnom radu pod
naslovom ‘When a Child
Rejects a Parent: Tailoring the Intervention to Match the Problem.‘*
Sad postoji i novi rad istih autora na istu temu u kojem definiraju put koji
nazivaju Resist/Refuse
Dynamic** i koji bi u radu trebalo
slijediti. To je za mene jedini način na koji se svakom slučaju otuđenja od
roditelja valja prići, zajedničkom intervencijom mentalnog zdravlja i sudskog
postupka. Smatram da sve manje od toga pridonosi povećanju rizika od štete za
dijete.
U Velikoj Britaniji smo, u smislu toga kako se gleda na otuđenje
od roditelja, na čudnoj poziciji. Ovoga smo ljeta, npr., u vodećim medijima i
pravnim časopisima čitali svjedočili iznimnom fokusu na ovaj problem. Čuo se
glas pravnika o problemu, a mi koji radimo u areni mentalnog zdravlja dobili
smo mogućnost govoriti više nego ikad. A ipak. A ipak…
Pravosudni pristupi rješavanju problema otuđenja od roditelja
čini se da uglavnom slijede uvjerenje da postoji 'mekani' način rješavanja tih
slučajeva i da je ono što im zaista treba, terapija. Ovaj općeniti pristup,
koji mi se čini da u području prava potječe od nedostatka edukacije o
stvarnosti onoga što zaista jest otuđenje od roditelja, ne da mi spavati. Zato
što u trajnoj odlučnosti da u Veliku Britaniju uvedem ispravan način
intervencije u slučajevima otuđenja od roditelja, ono što o tim slučajevima
znamo jest da generička terapija ne samo da pogoršava problem u smislu zaštite
djeteta, ona predstavlja rizik nanošenja štete djetetu. Što i jest razlog zašto,
kad znamo da se radi o slučaju otuđenja od roditelja, Family Separation Clinic
neće nuditi generičku terapiju koja nije pod nadzorom suda. I što i jest razlog
zašto ćemo svoje intervencije pružati u slučajevima otuđenja od roditelja kad
je postupanje suda onakvo kakvo treba biti.
Budimo u vezi s ovim sasvim jasni. Otuđenje od roditelja jest
jedan oblik zlostavljanja djeteta. To je podmukao i osobito štetan oblik zlostavljanja
pri kojem se djetetova stajališta u odnosu na njegove osjećaje za svakog od
svojih roditelja stalno podrivaju u smjeru nastanka pojave pod nazivom
psihološki splitting.
Splitting je nezreli obrambeni mehanizam koji se u ranom
djetinjstvu mora prevladati na pravi način, da bi se postigla sposobnost
doživljaja različitih osjećaja prema drugim ljudima. Prisiljavanje djeteta da
uđe u takvo stanje uma, bilo svjesno ili nesvjesno, putem ponašanja koja
podržavaju stvaranje saveza, jest zlostavljanje. U biti je to emocionalno i
psihičko zlostavljanje koje je toliko štetno da su ponekad potrebne godine da ga
dijete prevlada. Kao što mnogi znanstvenici diljem svijeta sad dokazuju,
dugoročne posljedice prisiljavanja djeteta u psihički splitting pogubne su.
Vrijeme je da svatko tko radi s obiteljima pogođenim ovim problemom postane
toga svjestan, te da postane svjestan i rada u međunarodnoj znanstvenoj
zajednici koji je usmjeren na zaštitu djeteta od toga. Znati ponešto i malo o
otuđenju djeteta, nije dovoljno, zato što znanje o stvarnosti onoga s čim se
djeca u tim okolnostima suočavaju čini da djelovanje na način koji pomaže
djetetu postaje imperativ. Pristajanje na generičku terapiju umjesto da se
snažno zalažemo za prilagođene intervencije za koje znamo da su ono što u takvim
okolnostima djeluje, u mojoj knjizi nije prihvatljiva opcija, zato što bi to
značilo svjesno prepuštanje djece štetnoj situaciji u kojoj se nalaze, kad nam
je rješenje problema nadohvat ruke.
Friedlander i Walters nisu samo proizveli program onoga što
djeluje, već su ga i ažurirali i obogatili. Zahvalna sam im za ono što sam od
njih naučila, zato što to podupire naš rad u Family Separation Clinic i
ohrabruje nas u ustrajanju na ispravnom načinu intervencije kad su djeca u
poziciji otuđenosti. Osim toga, kad interveniramo na načine koji se temelje na
dokazima, i kad vidimo pozitivne ishode naših intervencija (tijekom posljednjih
12 mjeseci postigli smo da je 21 dijete ponovno s roditeljem kojeg je
odbacivalo), onda mirno spavam. Jednako kako liječnik ne bi liječio karcinom
intervencijom za koju zna da ne djeluje samo zato da bi umirio neke ljude, mi u
slučajevima otuđenja od roditelja ne nudimo intervencije za koje znamo da ne
djeluju samo zato da bismo time usrećili neke ljude u pravosuđu. Postoji
dokazan i provjeren način rada s otuđenjem od roditelja i on po svojoj prirod
nije generički, ne podliježe istim pravilima povjerljivosti kao generička
terapija i ne obavljaju ga stručnjaci mentalnog zdravlja izvan pravosudnog
sustava. Rad s otuđenjem od roditelja zahtijeva specijalistički pristup i
zahtijeva znanje, kompetencije i dokazane sposobnosti za izvlačenje djeteta iz
stanja uma koje se naziva psihološki splitting. Taj rad također zahtijeva i
kabanicu od teflona i veliku odlučnost da se stvar odradi na ispravan način, a
ne na način koji održava status quo ili koji održava neke ljude zaštićenima u
njihovoj zoni sigurnosti.
Usprkos naslovima u medijima, pred Velikom Britanijom je dug put
do stvaranja educiranog kadra koji ima vještine potrebne za tretman u
slučajevima otuđenja od roditelja. I to ne zbog nedostatka dokaza, niti zbog
nedostatka međunarodnih znanstvenih istraživanja. Problem otuđenja od roditelja
na obiteljskim se sudovima još ne razumije pravilno, još se smatra
kontroverznim i još nije svuda podjednako prihvaćen. Dok to ne bude, dužnost je
svakoga tko radi u tom području, da educira i informira i pokazuje moć ispravne
intervencije koja je prilagođena na ispravan način i koju osigurava moć suda.
Smatram da sve manje od toga predstavlja moguće ulaženje u savez s dinamikom
otuđenja i da povećava rizik štete koja se nanosi djetetu.
Sad je vrijeme za manje priče i više dokumentiranih ishoda.
Zato što, kad se radi o pomoći otuđenoj djeci, postupci govore
tisuću puta glasnije nego što bi to riječi ikad mogle.
Kao dio poriva Family
Separation Clinic da u Veliku Britaniju uvede intervencije za koje je dokazano
da su djelotvorne u radu s djecom pogođenom otuđenjem od roditelja, napisat
ćemo ocijenjene studije slučajeva o nekim od ishoda u našem radu s obiteljima u
posljednjih pet godina. Neke od njih sastavni su dio moje doktorske
disertacije, dok su druge napisane za objavljivanje nakon ocjene drugih stručnjaka.
Sljedeća faza rada u Family Separation Clinic jest stvaranje baze
transparentnih dokaza koja će pridonijeti razvoju ispravnih puteva tretmana
otuđenja od roditelja u Velikoj Britaniji. To je sve sukladno svim međunarodnim
istraživanjima i kao takvo ne sadrži ni jednu vrstu generičke terapije izvan pravosudnog
sustava.
Smatramo da je stvarno
otuđenje od roditelja jedan oblik zlostavljanja djeteta koje se danas na
obiteljskim sudovima najčešće ne prepoznaje, zato što, kad se bave razvodom ili
rastavom, kroče krajolikom 'on je rekao/ona je rekla'. Naš je cilj istražiti
stvarnost otuđenja od roditelja i pokazati način rada kojim se postižu uspješni
ishodi za djecu i roditelje pogođene otuđenjem. Ne nudimo generičku terapiju i
ne želimo da nas se smatra takvima. Naš je rad po svojoj prirodi
specijalistički i fokusira se samo na one slučajeve otuđenja od roditelja koje
su kao takve dijagnosticirali kliničari, a ne na one koje su dijagnosticirali
sami roditelji. Radimo samo onda kad je dokazano da postoji otuđenje od
roditelja, ili gdje dokazi upućuju na to da se radi o slučaju otuđenja temeljem
djetetova otpora/odbijanja. Ne prihvaćamo slučajeve gdje takva ponašanja nisu
prisutna i ne smatramo slučajeve konfliktne dinamike među roditeljima automatki
i otuđenjem od roditelja. Samo u slučajevima kad dijete apsolutno odbija odnos
s jednim roditeljem ili gdje postoje klinički markeri psihološkog splittinga
smatramo da bi slučaj mogao biti otuđenje od roditelja i prihvaćamo ga radi procjene
potrebne prije intervencije. To je zato što, kad interveniramo, to činimo brzo,
temeljem toga što je pravosuđe dobro postavilo rješenje problema djeteta. Vrlo
je važno da svatko tko razmatra korištenje naših usluga razumije ove sržne elemente,
zato što puno više slučajeva ne prihvaćamo nego što prihvaćamo, jer svi
slučajevi poteškoća koje dijete proživljava zbog odnosa nakon razvoda roditelja
nisu otuđenje od roditelja.
___________________________
Poveznica na izvornik
(copy-paste):
https://karenwoodall.wordpress.com/2016/07/28/on-the-perils-of-therapy-in-alienation-cases/
Nema komentara:
Objavi komentar