Tijekom vikenda sam za naše nove web stranice pisala članak koji me toliko ponio da
dio moram s vama podijeliti. Držim da će vas naše nove stranice, koje su pravi
centar samopomoći za sve pogođene otuđenjem djeteta, voditi kroz boli i zamke
shvaćanja otuđenja, načinima kako se s njima nositi i kako se od njih
oporaviti. Stranice sadrže korisne tekstove, grupe za raspravu, i izvore
podataka. Zamišljene su kao pomoć roditeljima u razumijevanju problema otuđenja
te stjecanja vještina i pouzdanje u stvaranju i vođenju vlastitih strategija
promjene. Uz knjigu, koja je trenutno pred objavljivanjem (nećete još dugo
čekati, obećajem), stranice će pružati ono za što smo oduvijek znali da je
potrebno. One će demifistificirati otuđenje, skratit će vrijeme tijekom kojega
ne znate što činiti i pravodobno će vas uputiti na rješenja. Svjesni smo da je
osnaživanje roditelja najbolji način za postizanje promjena u obitelji diljem
svijeta.
Danas sam pisala dio koji se odnosi na suočavanje. Taj je dio namijenjen za pomoć i podršku
tijekom najgorih borbi koje nastaju pri suočavanju s reakcijama otuđenog
djeteta. Kratkoročno, srednjoročno i dugoročno, to je suočavanje istinski
izazov za mnoge roditelje, jer je puno uspona, padova i udarnih rupa na tome
putu. Dok se suočavate s ljutnjom i zbunjujućim ponašanjem djeteta, morate se
nositi i s vlastitom boli i očajem koji osjećate dok promatrate patnju djeteta.
Suočavanje s otuđenjem djeteta jest izazov za otuđenog roditelja, težak ispit
te na kraju i neka vrsta umijeća pri usvajanju naučenoga, prilagodbi očekivanja
i usklađivanju između potreba djeteta i vaših novostečenih roditeljskih
vještina. Zvuči jednostavno, zar ne. Mi naravno znamo da je daleko od
jednostavnog. Osim što skrbite o djetetu, vjerojatno ćete se trebati boriti s
obitelji, prijateljima, a dodatno, ako ste u sudskom postupku, sa stručnjacima
uključenim u postupak, (čujem li to dug izdah?). Znam da taj izdah nije znak
olakšanja.
Ustanove namjenjene pomoći obitelji, kako u Ujedinjenom Kraljevstvu, tako i
u brojnim drugim zemljama, predugo su previđale i zanemarivale otuđenje. To
znači da ćete se, kada spoznate razloge misterija zbog kojeg se vaše dijete
iznenada okrenulo protiv vas kao podivljali izvanzemaljac, istodobno suočiti i
s prvom velikom preprekom koju kao otuđeni roditelj trebate svladati - a to je
borba sa stručnjacima i djelatnicima koji bi vam trebali pomagati.
U Family Separation Clinic znamo sve o otuđenju od roditelja. Znamo kako otuđenje
izgleda, kako se manifestira, kako slučajeve kategorizirati i kako dalje
postupati. Znamo kada se radi o teškim, a kada o lakšim slučajevima, kada se
radi o otuđenju, a kada ne. Sve to znamo zato što je to ono s čim svakodnevno
radimo. Za nas to nije misterij. Razumijemo i jezik otuđenih roditelja i jezik
roditelja otuđitelja, bilo da je otuđitelj svjestan onoga što čini, ili ne. U
klinici možete slobodno govoriti o otuđenju, jer ste tu na sigurnom mjestu,
razumijemo kroz što prolazite. Izvan klinike mnoštvo je ljudi, uključujući vaše
odvjetnika, timove obiteljsko-pravne zaštite, suce, liječnike, djelatnike škola
i brojnih drugih koji nemaju pojma o čemu govorite kad spomenete otuđenje od
roditelja. Prvo čemu ćemo vas u Klinici podučiti jesu opsežna znanja o otuđenju
od roditelja i zatim prijevodu tih znanja na jezik koji će ostali moći
razumjeti. Na taj način, kad naiđete na ljude koji bi vam trebali pomoći, ljude
koji, ironično, imaju manje stručnosti i znanja o otuđenju nego što ste ih vi
imali onoga dana kad ste tu riječ prvi put čuli, nećete upasti u zamku "on
je rekao/ona je rekla", koja nastaje zbog nedostatnog obrazovanja i znanja
stručnjaka koji rade na slučajevima razvoda i rastava.
Ne razumijem zašto oni koji rade na slučajevima razvedenih i rastavljenih
obitelji ne razumiju i ne žele se potruditi ni početi razumijevati svu
složenost problema otuđenja od roditelja. Radeći 25 godina na tom polju uvijek
sam bila svjesna problema, i uvijek mi je bilo jasno da je za rad na
visokokonfliktnim slučajevima, onima na samom kraju spektra, neophodno učenje i
radno iskustvo. Još su mi nedokučivi oni koji prezrivo zaobilaze koncept
otuđenja od roditelja ili koji drže da je to nešto na što se pozivaju opsesivne
osobe koje žele stvarati probleme nakon razvoda. U stručnjaka se, od onih
mentalnog zdravlja, do pravnika, uočava doza nadmene superiornosti kad se
otvori tema otuđenja od roditelja, kao da se radi o pseudoznanosti koja je
daleko ispod njihove razine. Da je barem tako.
Ali nije. Prihvaćanjem da nije, otvaramo se za učenje o svim aspektima otuđenja od
roditelja. Učenje o svim aspektima otuđenja od roditelja omogućuje nam raditi s
obiteljima koje taj problem pogađa. Rad s obiteljima koje taj problem pogađa
dovodi do ogromnih pozitivnih promjena. Otuđenje od roditelja za mene je
fascinantno (uz to što je traumatično i tragično), jer je dio intimnog života
obitelji, dio njezine povijesti, dio obiteljske priče, sa svim ljudskim slabostima.
No prvenstveno se radi o djeci, o zaštiti i pomoći djeci. Otuđenje od roditelja
jest problem s ljudskim licem. Smatram da preveliki broj onih trebaju pomoći
rastavljenim obiteljima nemaju ni približno dovoljno znanja o otuđenju. To one
kojima su dužni pomoći ostavlja ranjivima ne samo zbog nedostatka znanja i
uvida već i zbog specifične pogrešne predrasude koju nazivam sindromom "on
je rekao/ona je rekla".
Sindrom "on
je rekao/ona je rekla" jest uvjerenje prema kojem su kod svake rastave oba
roditelja kriva. Temeljni pristup obiteljskim predmetima za koji su medijatori
koji pomažu obiteljima uvježbani, jest "on je rekao/ona je rekla".
Sindrom "on je rekao/ona je rekla" nameće djelatnicima neutralnost i
oni uvijek kreću od pretpostavke da je kompromis moguć. Djelatnici koji pate od
sindroma "on je rekao/ona je rekla" gorljivo nastoje usmjeriti ljude
na zajednički rad i suradnju. Sindrom "on je rekao/ona je rekla" (ili
kako ga mi nazivamo kompleks neutralnosti), u percepciji brojnih parova i
voditelja obiteljske terapije temeljni je preduvjet za dobru intervenciju u
slučaju rastave roditelja u brojnim ustanovama za pomoć obitelji.
Traženje kompromisa s roditeljem otuđiteljem, pomalo je kao davanje
janjca vuku uz očekivanje da ga vuk neće pojesti. Rad s obiteljima pogođenim otuđenjem
nije medijacija, meditacija, ni moderiranje odnosa među roditeljima, to je rad
na zaštiti djeteta od štetnog ponašanja jednog roditelja usmjerenog protiv
drugog roditelja, ili štetno ponašanje oba roditelja jednoga protiv drugoga u
duboko disfunkcionalnom sukobu. Prepoznavanje obrasca koji je na djelu, jest
ključni aspekt liječenja otuđenja, iako prepoznavanje obrasca samo po sebi ne
može dovesti do potrebne promjene u obitelji, jer promjenu jedino može
ostvariti intervencija usmjerena na oslobođenje djeteta od otuđenja.
Iz prakse znamo da roditelji moraju surađivati s ustanovama za
obiteljsko-pravnu zaštitu, a znamo i da se moramo nositi s problemom "on
je rekao/ona je rekla", usađenim u praksu mnogih djelatnika tih ustanova.
Zato, kad radimo s roditeljima, jedna od stvari kojima ih podučavamo jest kako
će upravljati ponašanjem i kako će govoriti o onome što se događa njihovoj
djeci a da ne upadnu u zamku "on je rekao/ona je rekla". Ova se zamka
čvrsto steže oko vas čim ukažete na drugog roditelja i neku pogrešku toga
roditelja, aktivirajući potvrdne predrasude* toga djelatnika. Potvrđivanje
predrasude znači da djelatnicima vaše ponašanje potvrđuje njihovo unaprijed
stvoreno mišljenje o vama. U ovom slučaju, to je mišljenje da se sve rastave
svode na probleme "on je rekao/ona je rekla". Gledajte na to ovako:
Roditelj otuđitelj kaže da se neprestano žalite i kritizirate, kaže da kontrolirate i
da stalno nešto tražite. Vi, frustrirani beskrajnim nastojanjima da od
roditelja otuđitelja dobijete informacije, što već liči na pokušaje cijeđenja
vode iz kamena, svoju frustraciju usmjeravate prema djelatniku i nabrajate sve
argumente koji pokazuju da niste vi u krivu, već drugi roditelj. Djelatnik,
koji je nedavno naučio da treba neutralno pristupati rješavanju sukoba u
obitelji, sluša vas. To što govorite samo potvrđuje ono što on već zna. Za
djelatnika slučaj je riješen čim je otvoren, za njega ste oboje isti. Prvo
pravilo svakog rada s djelatnicima koji rade na slučaju otuđenog djeteta i
obitelji jest da predstavite problem na način koji će omogućiti djelatniku da
vidi, čuje i razumije gdje se disfunkcionalnost uistinu nalazi. Ako je sve što
ste spremni učiniti zasipanje djelatnika vašom stranom priče i svim
prikupljenim dokazima o uzrocima otuđenja, dovodite se u opasnost da vas
djelatnici koji nemaju znanja o otuđenju otpišu. Djelatnik će krenuti u
pogrešnom smjeru i to, ironično, u tom će ga smjeru uputiti upravo vaša odlučna
namjera da prikažete stvarno stanje stvari.
Otuđenje od roditelja je zakučast problem, ali ga se može shvatiti i s njim se
može nositi. Riješit ćete ga u svojoj obitelji ako ste strpljivi, odlučni i
predani usvajanju smjernica koje će s vremenom promijeniti dinamiku odnosa
unutar obitelji. Više o sindromu "on je rekao/ona je rekla" te o
ostalim osnovnim znanjima, o životu i radu s obiteljima zahvaćenim ovim
problemom vrlo, vrlo skoro na našim novim web stranicama - pratite nas!
Našu novu stranicu za samopomoć uređuje Family
Separation Clinic. Kao specijalisti u radu s
otuđenjem od roditelja želimo javnosti pružiti što je više moguće informacija.
Nastojimo vam pomoći da sebi pomognete. Iako vam želimo pomoći da vi pomognete
sebi, suočavanje s problemom otuđenja od roditelja ponekad zahtijeva dodatnu
pomoć, stoga uvijek naglašavamo da svaki roditelj koji je suočen s ovim
problemom prihvati činjenicu kako ne postoje generička rješenja problema. Svaka
obitelj zahvaćena problemom otuđenja od roditelja drugačija je, a time se
razlikuju i strategije rješavanja i liječenja. Uz korištenje alate za samopomoć
s naših stranica, možete krenuti putem oporavka na kojem će vam vjerojatno biti
potrebna i pomoć specijalista. Rad s trenerima i terapeutima Family Separation
Clinic može ubrzati put rješavanja vašeg problema otuđenja od roditelja,
ojačatii vas i povećati vaše mogućnosti prevladavanja problema. Pored naše nove
knjige (Karen and Nick Woodall: Understanding parental alienation, Learning to
cope and helping to heal) i web stranica, Family Separation Clinic omogućuje
dodatnu obuku i terapeutske usluge sukladno vašim potrebama.
___________________________
* potvrdna
predrasuda (engl. confirmation bias) – u kognitivnim znanostima i psihologiji,
to je sklonost nekritičkog prihvaćanju svega što potvrđuje naše stavove, tj.
tendencija traženja ili tumačenja informacija na način da potvrđujemo vlastita
unaprijed stvorena uvjerenja – op. prev.
Poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2015/09/26/avoiding-the-he-saidshe-said-trap/
Nema komentara:
Objavi komentar