subota, 28. svibnja 2016.

London prepoznaje otuđenje djeteta od roditelja: Izviješće s debate

Prvi put? Stručnjaci pravne struke iz Londona okupili se da bi slušali debatu o otuđenju djeteta od roditelja u Withersworldwide*.
25.5.2016. je bila neka vrsta prekretnice u politici prema otuđenju djeteta od roditelja ili je to tako meni izgledalo. Na panelu sam sjedila skupa s Dr Markom Berelowitzem i Stephenom Jarmainom, Deborah Eaton QC kao predsjedavajućom i Sarah Brooks i Dr Florianom Ruths s njezine druge strane, dok je Lisa Lustigman iz Withersa upravljala tijekom rasprave. Bilo je puno ljudi pravne struke koji su se okupili da bi poslušali nas koji radimo na ovome području, dok govorimo o realnosti otuđenja djeteta od roditelja i njegovu utjecaju na djecu. Rasprava je bila živa i na trenutke zahtjevna, pružanje usluga i razrada toga kako najbolje postići da se pravni okvir poklopi s pomoći koja je dostupna za obitelji koje su pogođene ovom pojavom. Ono što mi je nakon svega upalo u oči, bio je val interesa i priznanja među ljudima koji na ovom problemu rade u pravnoj areni. Od suca Vrhovnog suda koji ovaj problem redovito vidi kroz ostakljena vrata, do ISW koji problem prepoznaje kad ga vidi, ali je totalno smeten u odnosu na to što bi trebalo činiti, problem se prepoznaje i rasprava o problemu je dobrodošla.
Ugodno me se dojmilo kad je Dr Florian Ruths govorio o psihijatrijskom profilu roditelja otuđitelja, više puta spominjući riječ narcisoidni i dajući nam kliničku sliku rizika visoko funkcionalnih ljudi koji se dekompenziraju u vrijeme krize poput raspada obitelji. To je svakako ono čega smo mi koji radimo s takvim obiteljima stalno svjesni, kao što smo svjesni koliko je teško držati i upravljati tom dekompenzacijom i njezinim utjecajem na djecu. I to je ono s čim se borimo na dnevnoj osnovi. Zaista je bilo uzbudljivo slušati Dr Ruthsa kako govori o svojem radu na shema terapiji za osobe s graničnim poremećajem ličnosti. Svakako ću se s njim sastati radi razgovora o našim zajedničkim interesima na ovom području.
Radeći godinama na ovom području, zaboravljam da zapravo nema puno onih ljudi koji su proveli izdvajanje djeteta iz obitelji kao terapijsku intervenciju i koji su bili u stanju prikazati uspješan rad kakav smo pokazali mi u Family Separation Clinic. Također sam bila u stanju podastrijeti i glasove otuđene djece, dijeleći svoje razgovore s djecom koja se oporavljaju, kao i način na koji gledaju na svoje prethodno otuđeno ponašanje. Bilo mi je drago da sam to mogla učiniti, zato što se u pravnoj raspravi to često ispušta, dok se fokus na dobrobit djece često vezuje uz glas otuđenog djeteta što dovodi ljude to toga da ih je strah mijenjati izraze odbacivanja i mržnje.
Potaknuta detaljnim kliničkim objašnjenjem temeljne patologije u takvim slučajevima, koje je dao Dr Ruth, bila sam u stanju objasniti kako se djeca mijenjaju kad njihovu otuđenom glasu više nije dopušteno donositi odluke. Dodatno me je bila jako ohrabrila suosjećajna briga onih roditelja otuđitelja koji jednostavno ne mogu ne činiti to što čine zbog svojeg psihijatrijskog profila. Mi u Klinici smatramo da je izdvajanje djeteta i smještaj s drugim roditeljem velika pogreška ako se dopusti da dijete nakon toga zauzme psihološku poziciju odbacivanja roditelja od kojeg je izdvojeno. Osjetila sam da Dr Ruth razumije ovaj problem što omogućuje moćno kliničko promišljanje koje je potrebno da bi onima među nama koji rade s djecom omogućilo postizanje brze promjene.
S pravne strane, postoje jasni presedani sa sve većim brojem promjena sudskih odluka s kojim će roditeljem dijete živjeti, iako smo zaključili da što dalje netko živi od Londona, to je manje vjerojatno vidjeti takav ishod. Osim toga, upravo je brza intervencija bez odgode, vrlo jasno najučinkovitija.
Na kraju debate, glasali smo o tri problema, kako slijedi:
1. Uzimaju li sudovi problem emocionalnog zlostavljanja dovoljno ozbiljno u razmatranje?
2. Treba li postojati protokol postupanja u slučajevima otuđenja?
3. Je li potrebno osnovati radnu skupinu koja će savjetovati sudstvo o otuđenju djeteta od roditelja?
Prevladalo je mišljenje da se problem emocionalnog zlostavljanja ne shvaća dovoljno ozbiljno, i da je potreban protokol kao i radna skupina za savjetovanje sudstva. Pozitivan je odgovor pokazao koliko se snažno ovaj problem prepoznaje i priznaje u području prava. Sad slijedi povezivanje rješenja koja može ponuditi struka mentalnog zdravlja s pravnim okvirom da bi se postigle promjene za koje znamo da se mogu postići kad se posloži prava dinamika suradnje.
Zapis o debati bit će dostupan i sačinjen od strane Withers i 1KBW** i nastojat ću ga objaviti kad bude napisan. Sad je vrijeme za opreznu dobrodošlicu promjeni ozračja koju smo mi koji radimo na ovom području dugo čekali. Rad će se odvijati diljem Velike Britanije da bi se stvorile usluge i podrška koji su potrebni obiteljima koje ovaj problem pogađa. Izvještavat ću o napretku sljedećih mjeseci, iz srca promjena za otuđenu djecu. Te promjene očajnički želimo vidjeti u ovoj zemlji.
____________________________



* Withers LLP je međunarodna odvjetnička tvrtka sa sjedištem u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo, te ograncima u Sjedinjenim Državama, Europi, Aziji i na Karibima. Osnovana je u Londonu 1896. Ima urede u gradovima i državama: London, Geneva, Milan, Zürich, New York City, New Haven, Greenwich, CT, Hong Kong, British Virgin Islands, San Francisco, Los Angeles, Rancho Santa Fe, San Diego, Tokyo, Australia, and Singapore. U.S. News & World Report izvještava o ovoj tvrtki kao o jednoj od najboljih odvjetničkih tvrtki u Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu.
** Barristers Chambers in London – King's Bench Walk – Odvjetnička komora Londona koja okuplja odvjetnike obiteljskog prava.
Objavio/la u

Nema komentara:

Objavi komentar

Pretplati se na: Objavi komentare (Atom)