Sve što ste do sada znali krivo je – u toj vam pjesmi fali riječ

Objavljeno 30.09.2016.

Uskoro ću puno govoriti o otuđenju od roditelja, puno ćete me viđati na neočekivanim mjestima. Također ćete moći čitati ono što smo Nick i ja pisali tijekom dvije godine, kad Charles Thomas Publishers porode naše najnovije čedo u ovaj svijet. Kad me zadesi ovakva gužva ulovim se kako sažimam sve što znam u grumenčiće znanja. To je navika koju sam razvila od svoje rane dobi i koju prenosim obiteljima, a u posljednje vrijeme i otuđenoj djeci s kojom radim da bih pomogla njihovu oporavku. Jedna od neobičnih stvari u vezi s otuđenjem od roditelja, kad govorimo o tome, jest da postoji pjesma velike grupe sa sjevera Chumbawamba koja oslikava ono što želim reći (Nikad ne bih pomislila da bih navela Chumbawamba u tekstu o otuđenju od roditelja!) Kako pjesma kaže, kad se radi o otuđenju od roditelja, sve što ste do sada znali krivo je – u toj vam pjesmi fali riječ.

Ta riječ koju tako puno ljudi koji misle da znaju o otuđenju od roditelja (ali ne znaju), ispušta iz pjesme, nije terapija, nije razgovor, nisu kvalifikacije, ta je riječ razumijevanje. Tako puno ljudi misli da zna sve o otuđenju od roditelja, iako ne zna, i misli da biti stručnjak znači davati preporuke da ljudi trebaju razgovarati jedni s drugima ili ići na obiteljsku terapiju ili nešto slično. Ako vas stručnjak ne može povezati s nekim kome je pomogao i ako vam kaže da je obiteljska terapija ono što će pomoći, možete biti sigurni da ta osoba koja misli da je spremna za rad na ovom području, definitivno to nije. Kad se radi o otuđenju od roditelja, zaboravite sve što ste do sad znali i sve što mislite da znate o pomaganju roditeljima i djeci i usredotočite se na sljedeće: Otuđenje od roditelja nema veze s roditeljskim pravima, nema nikakve veze s pravičnošću ni s pravdom za roditelje, nema apsolutno nikakve veze s tim što ljudi nisu u stanju razgovarati jedni s drugima, nema veze sa sukobom, ni sa zavjerama. Tu se radi samo o jednoj jedinoj stvari. Radi se o moći. O moći nad drugim ljudskim bićem. O tome tko ima moć, tko je koristi i tko je održava.

U postojećem sustavu u UK, način na koji roditelji tijekom razvoda kontroliraju i održavaju moć jest glavno pitanje koje treba razumjeti. Sve ostalo je samo preljev na toj torti koja je ispod toga preljeva duboko natopljena političkom ideologijom. Nakon dva desetljeća rada na razumijevanju te torte, ono što znam jest da je u središtu samo jedna stvar, moć nad dinamikom. Zato je otuđenje od roditelja prisilna kontrola u svojem najčišćem obliku. Tu spoznaju trebamo i trebamo situaciju u kojoj nas političke ideologije ne skreću s te činjenice tako aktivno.

Otuđenje od roditelja u svom istinskom i čistom obliku povezano je s trans-generacijiskim traumatskim ozljedama i načinom na koji moć koja je u rukama traumatski ozlijeđenog roditelja vezuje dijete u stanje enkapsulirane deluzije. Kad se susretnete s takvom vrstom traumatske ozljede, zaista možete zaboraviti terapiju, razotkrivanje stanja uma osobe i sjedenja u ordinaciji u nadi da će razgovor nešto promijeniti. Takva vrsta ozljede je duboka, ona je duboka kroz više generacija, i moćna je, ona je normalizirana* i kad izbije tijekom krize razvoda obitelji, ona u tren oka uzima djecu za taoce. Smatram da bi onaj tko u takvoj vrsti otuđenja od roditelja pjeva terapijsku pjesmu, trebao odatle biti uklonjen zauvijek – tu se slažem s Dr Childressom. Program ili terapija nad djetetom koje je u situaciji otuđenja od roditelja, ili, što je još gore, traženje da se roditelj kojeg je dijete prisiljeno odbaciti podvrgne terapiji radi promjene svojeg ponašanja, jest zlostavljačko i štetno ponašanje.

U Family Separation Clinic radimo prema međunarodno priznatim standardima najbolje prakse u intervencijama u slučajevima otuđenja od roditelja. Kad se radi o prijenosu trans-generacijske traume, tad se moć treba oduzeti roditelju koji pati od takve traume, zato što mu je teško promijeniti se dovoljno brzo da bi se moglo spasiti djetinjstvo djeteta. Promjena odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i nakon toga rad s oboje roditelja, jest dobar put, nešto što pružamo onima kojima je potrebno u Londonu, i pri čemu vidimo velike i brze pozitivne promjene za djecu (i, iznenađujuće, i za oboje roditelja). Promjena dinamike moći baca potpuno drugačije svjetlo na problem.

Terapija razgovorom primjenjuje se samo kad je promijenjena dinamika moći, jer je jedino tad dijete oslobođeno i roditelj koji je izazvao problem ima obvezu promijeniti ponašanje.

Vidimo li sad kako je sve što ljudi misle da znaju o otuđenju od roditelja krivo? Riječ koja nedostaje u pjesmi jest razumijevanje. Hrabrost da se učini što treba za djecu, odlučnost da se to nastavi činiti usprkos onih kojima to smeta, jest ono što je potrebno i to je bas koji drži pjesmu.

Kad prođe gužva, sve što znam da je pravo (i krivo) u vezi s poslom koji obavljamo, bit će dostupno svima.

Understanding and Coping with Parental Alienation uskoro će objaviti nakladnička kuća Charles Thomas.

Nakon toga slijedi kratki dokumentarni film o otuđenju od roditelja koji će snimiti BBC – više o tome, kao i poveznica, uskoro.

Govorit ću na Institute for Child Mental Health Conference  o djeci i promjeni, 1917.

Rad na Europskom umrežavanju stručnjaka najavit ću uskoro, uključujući rad u Nizozemskoj, Italiji, Irskoj i još rada u Hrvatskoj.

Održat ćemo seminare za stručnjake mentalnog zdravlja i pravnike o rješavanju problema lažnih optužbi u slučajevima otuđenja od roditelja (s kolegama iz Hrvatske) u Londonu, te o razumijevanju otuđenja od roditelja u Edinburghu, početkom 2017.

___________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://karenwoodall.wordpress.com/2016/09/30/everything-you-know-is-wrong-theres-a-word-missing-out-of-your-song/

---

* Kad je bolesno stanje normalizirano, to implicira da je za tu osobu to trajno stanje.