Što činiti i što ne činiti kad dijete pokazuje znakove da vas odbacuje

Završavajući knjigu došli smo do točke kad možemo sačiniti upute o tome što činiti i što ne činiti kad dijete pokazuje znakove da vas odbacuje. Smatram da to može biti praktičan vodič za sve one koji proživljavaju povlačenje svojeg djeteta iz odnosa.

Dijete koje se povlači od vas ponašat će se na specifične načine i važno je da razumijete razliku između reakcije odbacivanja i onoga što je prirodno kad se dijete seli između dva doma. Djeca koja prelaze između dva doma često će pokazivati ponašanja koja ne znače da vas odbacuju, ali svakako znače da se bore s prijelazima, a moguće je i povlačenje.

Poteškoće pri prijelazima

• Povučenost pri dolasku k vama, dijete je često tiho, ne reagira ili pokazuje uznemirenost. Starija djeca mogu neko vrijeme mirovati prije nego što se uključe u neku aktivnost, mlađa mogu izgledati ljepljiva i uznemirena.
• Dijete se ponaša smireno i pokazuje opušteno ponašanje, uživa u vremenu koje provodi s vama i izgleda normalno, no prema kraju vremena s vama može vam reći da ne želi ići natrag drugom roditelju, može postati tiho i povučeno. Kad dođe vrijeme za odlazak, može postati ljepljivo i plačljivo.
• Prijelazi mogu postati teški jer dijete na oboje roditelja vrši pritisak da ne ide drugom roditelju.

Znakovi da je dijete otuđeno od vas

• Pri dolasku k vama dijete može biti tiho, ali i ljutito i može vas odgurivati, smirivanje djeteta može trajati dugo i dijete može sve vrijeme izgledati uznemireno.
• Dijete ima ispade ljutitih riječi nakon kojih se može rasplakati i željeti vašu blizinu.
• Dijete se može ponašati zbuljujuće, odbijati prihvatiti vaš autoritet i pokazivati ljutito ponašanje, ali reagira i smiruje se na primjerenu reakciju.
• Dijete vam može govoriti stvari koje su mu o vama rečene ili vam postavljati pitanja o onim područjima vašeg života koja zanimaju drugog roditelja.

Dijete koje se aktivno otuđuje treba vaše ponašanje koji se razlikuje od ponašanja koje treba dijete koje ima problema s prijelazima. Potrebno je da to znate razlikovati. Ako su prisutni znakovi problema s prijelazima iz jednog doma u drugi, ali dijete ne reagira ljutito, hladno, verbalno abuzivno, u fizičkom otporu, čemu ponekad slijede suze, sram, krivnja i tuga (znaci otuđenja), važno je da s drugim roditeljem dogovorite kako ćete umanjiti probleme prijelaza za dijete. Ako to drugi roditelj ne prihvaća, da biste djetetu olakšali prijelaz, slijedite ove postupke:

• Pri preuzimanju djeteta i dolasku u vaš dom, dopustite djetetu da tiho sjedi samo ili s vama, koliko mu je god potrebno. Mlađoj djeci za oporavak od prijelaza može biti potrebno 30-60 minuta, dok starijoj za to treba oko dva sata. Tijekom toga vremena obavljajte zajedno tihe aktivnosti, gledajte TV, igrajte neku tihu igru, pustite dijete na miru i budite mu fizički dostupni. Dijete će vam pokazati kad je spremno, na način da će se željeti igrati i biti aktivnije.
• Dajte djetetu jasnu strukturu u vezi s krajem vašeg zajedničkog vremena. Nemojte očekivati da će biti u stanju pokupiti svoje stvari i prijeći drugom roditelju bez upozorenja. Bar dva sata prije vremena povratka drugom roditelj, počnite s rutinom priprema. Neka dijete na miru i dovoljno pojede. Recite mu da će ići natrag jedan sat prije nego što će ići. Počnite skupljati djetetove stvari i recite kad je ostalo još pola sata prije odlaska. Provedite posljednjih pola sata u miru i bliskosti, razgovarajte o onome što ste radili i o onome što ćete raditi kad opet budete zajedno. Neka igre budu spremne da se ponovno igraju. Mlađoj djeci će ova vrsta pažnje jako koristiti. Starijoj će djeci prijelaz biti lakši i manje će biti nezadovoljna.

Što ako dijete pokazuje znakove otuđenja?

Ovo je praktična check-lista o tome kako se nositi s ponašanjima djeteta koje proživljava otuđenje od vas.

Činite sljedeće:	Nemojte činiti sljedeće:
Ograničite djetetovo ljutito ponašanje na načine koji spriječavaju eskalaciju – pokažite znatiželju umjesto da ga napadnete. Reći otuđenom djetetu "Otkud te riječi dolaze?" puno je bolje nego "Kako se usuđuješ tako sa mnom razgovarati?"	Kad dijete pokaže da je ljutito na vas, izbjegnite zamku ljutitog reagiranja zato što to povećava anksioznost djeteta i povećava emocionalnu temperaturu.
Olabavite malo granice i dopustite djetetu da mu "prođe" malo više od uobičajenoga, ali se čvrsto držite novih granica.	Nemojte postavljati granice tako da se dijete osjeća pritisnuto i kažnjeno zbog svojeg ponašanja, jer je to najbrži način da roditelju otuđitelju date priliku koja će mu dobro doći za eskalaciju otuđenja.
Na pitanja djeteta o vašem privatnom životu dajte mu jednostavne odgovore. Recite da "postoje stvari o kojima odrasli ne razgovaraju s djecom". To je puno bolje nego ga ušutkati zato što uopće postavlja takva pitanja.	Nemojte dijete posramljivati zbog postavljanja pitanja. Uvijek imajte na umu da se dijete koristi kao vodič tuđih misli i osjećaja i da ne razumije da je to što ono čini loše.
Na jednostavan način razjasnite sve laži koje su djetetu rečene. Pazite da vaše ponašanje ne bi izgledalo kao potvrda tih laži. Reći da niste ozlijedili mačku kad je dijete bilo mala beba i da je ni sad ne biste ozlijedili, bolje je nego mu reći da nikako ne može znati jesti li ozlijedili mačku i da im je netko lagao.	Nemojte se dati uvući u reakciju govoreći da je ono što im netko govori laž. Ako dijete osjeti da napadate roditelja otuđitelja, naći će se u nemogućoj ulozi sukoba lojalnosti u kojoj neće znati kojem roditelju vjerovati. Govorom tijela i ponašanjem usredotočite se na to da se djete osjeća ugodno. Razuvjerite ga jednostavnim odbacivanjem optužbi i smirenim ponavljanjem istine.
Uvijek pomozite djetetu da shvati da uvijek postoje dvije ili više strana u svemu što im je rečeno. Pokažite im kako različiti ljudi u različita vremena stvari vide različito.	Nemojte djetetu reći da je otuđeno, niti da je pod utjecajem drugog roditelja. To ih samo čini defenzivnima i povećava čvrstinu njegova saveza s roditeljem otuđiteljem.
Na asertivne i ne-agresivne načine kontrolirajte djetetovu verbalnu nasilnost.	Nemojte na djetetovu odgovarati vlastitom agresivnošću. To bi mu samo potvrdilo da je roditelj otuđitelj u pravu u onome što mu o vama govori.
Naučite kako reagirati empatijom i toga se stalno držite. Uočite trenutke kad dijete napusti svoj odbijajući stav, primijetite to riječima i dajte mu do znanja da ste zadovoljni kad vidite da je opušteno i sretno.	Ne trošite vrijeme govoreći djetetu da s njim nešto nije u redu. Reducirajte svoju verbalnu kritiku.
Ustrajte na tomu da trajno osiguravate da dijete s vašom širom obitelji provodi što više vremena. Kad dođe do otuđenja, ono pogađa sve, čak i voljene kućne ljubimce.	Nemojte dijete držati podalje od svoje šire obitelji zbog njegovih ispada i neugodnog ponašanja. Ako ga držite podalje od obitelji, pojačavate moć roditelja otuđitelja nad djetetom. Svakoga u vašoj obitelji upozorite na problem, neka vam pomognu s tim i dijelite vrijeme s djetetom.
Dopustite djetetu koje vam govori stvari koje su mu rečene, da to izgovori bez vaših upadica. Kad završi, recite mu da ono u što vjeruje nije istina, ali to učinite na što jednostavniji i mirniji način i onda nastavite raditi nešto drugo. Pokažite da stvari koje govori ne mogu biti istinite ako ih se može jednostavno objasniti, zatim to pobijte i nastavite raditi nešto drugo.	Ne ulazite u detaljne i komplicirane rasprave o onome što dijete govori kad istovaruju ono što im je rečeno. Ne propitujte ih po svakoj točki i ne silite ih da stvari uvijek iznova preispituju.

Imajte na umu da će roditelj otuđitelj iskoristiti 'triger događaje' kao priliku da dijete dovede u stanje potpune otuđenosti. Triger događaji su oni koje dijete i roditelj otuđitelj mogu iskoristiti za 'opravdanje' povlačenja djeteta iz odnosa s vama. Uglavnom, kad se dijete otuđuje, svaki događaj može biti triger. Svakako dokumentirate vrijeme koje provodite s djetetom, fotografirajte, snimajte video i pišite bilješke jer vam mogu zatrebati za pobijanje iskrivljenih izviješća o onome što se stvarno događalo.

Učinite sve da vaše dijete zna da ga volite i da je dobrodošlo na sve važne zajedničke događaje, poput vjenčanja, zabava i izlazaka. Razgovarajte s djetetom o svemu što radite zajednički i pomozite mu sudjelovati u stvaranju sjećanja na zajedničke doživljaje i na ono što radite. To pomaže u slučaju ako dijete kasnije kaže da s vama nije bilo sretno i da ga je neki događaj jako smetao. To također vama omogućava da redovito provjeravate svoje spram djetetovih doživljaja.

* * *

Ako znate da se vaše dijete otuđuje, postoje neke ključne stvari koje trebate učiniti da biste ih dugoročno zaštitili.

1. Bilježite sve što se događa u detaljni dnevnik.

2. Učinite sve da vaše dijete ne doživi da vi kritizirate roditelja otuđitelja zbog njegova ponašanja.

3. Svladajte vještine empatičnog reagiranja i uvijek ih koristite.

4. Ne paničarite i nemojte reagirati ljutito. Ostanite smireni, fokusirani i zainteresirani za njihovo ponašanje, ali nikako ljuti.

5. Ne uzimajte ništa osobno, to nije stvaran osjećaj vašeg djeteta.

6. Potražite stručnu pomoć ako mislite da vam treba. Treba vam ako imate osjećaj da se s tim ne možete nositi, da vas se uvlači u bitku s djecom, ili ako redovito osjećate da vam ne ide.

Ovo je izvadak iz knjige koja će uskoro izaći iz tiska. I dalje pružamo coaching ciljanim/odbačenim roditeljima u Family Separation Clinic a u jesen 2015 u Londonu smo održali radionice za obitelji pogođene otuđenjem od roditelja. Za više informacija, posjetite

This is another excerpt from the handbook which will be published soon.  We continue to offer coaching for targeted/rejected parents at the Family Separation Clinic and will be holding workshops in London in Autumn 2015 for families affected by parental alienation.  For more information see http://www.familyseparationclinic.co.uk

_________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://karenwoodall.wordpress.com/2015/05/16/what-to-do-and-what-not-to-do-when-a-child-is-showing-signs-of-alienation/