Iščašenje uma: Razumijevanje svijeta otuđenog djeteta

Jedan od najtežih zadataka u Family Separation Clinic jest pomaganje odbačenom roditelju da razumije kako njegovo otuđeno dijete doživljava svijet. Kad se dijete okrene protiv vas i ljutito je i odbija vas, ili je ustrašeno i fobično, svjedočenje tomu može biti najstrašnije moguće iskustvo za ciljanog roditelja. Neka će djeca lagati o ciljanom roditelju, druga će napadati, a značajno puno će ih biti uvojačeno u najotrovnijoj i najpogubnijoj od svih reakcija, pri čemu postaju vodiči za mržnju roditelja s kojim su u savezu. Kako god djeca izražavala svoje odbacivanje, bilo da je nastalo iznenada i snažno, ili polagano i podmuklo, jedna od prvih vještina koje odbačeni roditelj mora naučiti jest da to ne treba uzimati osobno. Mora to naučiti brzo da bi izbjegao neke od zamki koje dolaze u paketu s reakcijom otuđenja. Ako to ne nauči dovoljno brzo, izložit će se puno većem riziku. Kad je dijete ušlo u reakciju otuđenja, kako god da je u nju ušlo, vi kao odbačeni roditelj možete puno učiniti da biste izbjegli da se to pogorša i da biste pomogli da se popravi. Učite kako razumjeti svijet otuđenog djeteta - to vam pomaže izgraditi empatiju. Ne uzimajte stvari osobno - to vam pomaže pružiti djetetu empatični odgovor. To su dvije ključne komponente izbjegavanja zamki koje je otuđitelj postavio, bilo svjesno ili nesvjesno.

Od svijeta otuđene djece zavrti vam se u glavi. Njihov je um iščašen i potrebno je da i vi svoj zakrenete u smjeru njihova doživljaja da biste ih mogli razumjeti. Umu otuđenog djeteta događa se sljedeće:

Djeca vole svoje roditelje. Rođena su ovisna o roditeljima i njihova ovisnost prerasta u privrženost koja se oslanja na ljubav i povijest odnosa. Djeca neće, osim ako ih se prisili, odabrati odbacivanje jednog da bi zadovoljila drugog roditelja. Nažalost, budući da ovise o roditeljima, kad ih se prisiljava da moraju birati, djeca nemaju izbora već odbaciti jednog roditelja.

Zamislite ovo: Jamie ima 10 godina, njegovi se roditelji svađaju i majka napušta oca skupa s njim, pa sad žive s bakom. Jamie čuje majku kako plače i baku kako joj govori da je njegov otac beskoristan i da ga je trebala odavno napustiti. Također, kad god dođe vrijeme da bude s ocem, zrak u kući postaje suh i pucketa od napetosti, majka ima crvene oči i tiha je, bakine usne su stisnute u crtu neodobravanja. Jamie ima 10 godina. Ljudi koje voli ljute se jedni na druge. Njegove posjete ocu začinjene su time što otac varira između ljutnje i tuge i natrag. Jamie ne zna što činiti. U pozadini mu baka govori da ne mora viđati oca, to uznemirava njegovu majku i on ne želi i nju izgubiti.

Što Jamie može učiniti? Postaje sve anksiozniji. Baka mu govori da njegov otac troši sav svoj novac na novu djevojku i njezinu djecu, majka izgleda uznemireno i tužno, ili udaljeno. On počinje osjećati da mora nešto učiniti. Kad je s ocem, ovaj nije emocionalno prisutan, iako se još zajedno igraju s playstation. Jamie pita oca o novcu koji ovaj troši na svoju djevojku, otac poludi i naziva Jamievu baku vješticom i drugim groznim imenima. Jamie počinje misliti da mora da je njegov otac grozan, uznemirava tako puno ljudi. Jamiev um se počinje svijati, on počinje zaboravljati kako mu je bilo dobro s tatom i vidi samo teška vremena, počinje povećavati svoju anksioznost prije posjeta ocu.

Baka mu kaže da ne mora ići. Majka osjeća podršku i osjeća da ju se čuje i da joj se pomaže kad Jamie kaže da se tata prema njoj odnosio loše. Obje žene govore o Jamievoj zrelosti i zahvalne su što je s njima i što pomaže. Jamie se osjeća nagrađenim. Povlači se od oca i pridružuje se ljubavi u majčinoj obitelji, sad je istinski jedan od njih i oca mrzi jednako otvoreno kao i one, za što ga se dodatno nagrađuje. Kad se njegov otac obrati sudu zato što ne viđa Jamiea, Jamie na sebe preuzima stavljanje cijele situacije u red. Sustavno odbija viđati oca, nitko ga ničim na to ne može prisiliti. Njegova majka i baka osuševljene su njegovom zrelošću i sposobnošću da uvidi kakav je zaista njegov otac. Jamie nema pojma da su ljubav koju je osjećao za oca ukrali odrasli koji su se više bavili svojim nego njegovim potrebama. Nema pojma da njegova važnost u obitelji ne izrasta iz njegove vrijednosti kao ljudskog bića ni na ljubavi, već na ulozi koju igra kao branitelj majčine obitelji, a protiv omraženog oca.

Djeca čiji je um iščašen na ovaj način, krhka su i ranjiva iako ona to ne znaju. Iščašenost njihova uma oduzelo im je normalne procese razvoja i normalne odnose koji im po pravu pripadaju. Njihova je psiha zato oštećena i njihove emocionalne reakcije i njihov kapacitet emocionalne inteligencije čvrsto je zarobljen. Djeca u ovakvim okolnosti najčešće izgrađuju obrambeni self kojim se služe u teška vremena, dok se iznutra osjećaju prazno i nesigurno, i često emocionalno kroče kroz živi pijesak. Ona izvana mogu izgledati snažna i sigurna ali su u riziku od dekompenzacije pri kojoj su izloženi fragmenti njihova lažnog selfa izvana i praznine selfa iznutra. Izgradnja odnosa u takvom emocionalnom stanju nije lak posao, zato što je dijete naučilo da je svrha njihova postojanja na ovom svijetu da skrbi o potrebama drugih ljudi a ne o vlastitim, i u teškim slučajevima nemaju nikakav osjećaj vlastitih potreba, čak ni toga da mogu imati vlastite potrebe.

Ova će djeca odrasti kao osobe koje će paziti na druge ljude, privlačit će ih krhke osobe s problematičnim ličnostima. Veća je vjerojatnost da će biti otuđena od vlastite djece, tome se neće moći oduprijeti, to su naučila u svom obrascu roditeljstva. Nerijetko će za partnera odabrati dominantnu osobu koja je slična osobi koja ih je navela da odbace jednog roditelja. To će, naravno, završiti tako da će ih ta osoba izgurati iz života njihove djece. Bez integrirane ličnosti koja će ih štititi od takvog zlostavljanja, oni će to pasivno prihvatiti, potpuno nesvjesni činjenice da im je um iščašen kao što je iščašen i um njihova djeteta. Tako se nastavlja generacijski marš otuđenja.

Razumijevanje navedenog dio je uloge odbačenog roditelja. Ne uzimanje toga osobno i ne upadanje u postavljene zamke, ključno je oruđe vaših alata. Empatično razumijevanje onoga što se događa može zaustaviti reakciju djeteta prije nego što iščašenost uma ode predaleko.

__________________________

Poveznica na izvornik (copy-paste): https://karenwoodall.wordpress.com/2015/06/25/mind-bending-understanding-the-world-of-the-alienated-child/