Ovoga smo vikenda opet radili na našoj novoj web
stranici i razmišljali o onomu što bi bilo najkorisnije roditeljima koje
njihova djeca odbacuju. Pritom sam pokušavala ući u cipele svih onih ljudi koji
rade s odbačenim roditeljima, tj. s djelatnicima škola, liječnicima i onima
koji rade u pravnom sustavu, bilo kao suci, odvjetnici, socijalni radnici,
posebni skrbnici ili drugi. U tim sam cipelama vidjela 360 stupnjeva svijeta u
kojem svatko od tih ljudi obitava, ispitala obrazovanje koje imaju, sustav
uvjerenja koja možda imaju i pretpostavke koje imaju o djeci. To sam činila da
bih mogla pronaći način na koji ću se tim ljudima obratiti, u vezi s djecom
koja odbacuju roditelje, da bih im mogla pomoći da lakše razumiju zašto dolazi
do odbacivanja, i zašto je važno na to reagirati. Tako sam ovoga vikenda pisala
upute za pravnike i ovo je prvi dio.
Dio I. - upute za pravnike:
1.
Prvo što treba naučiti jest da djeca koja potpuno odbacuju jednog roditelja
nakon razvoda rijetko to čine zbog nečega što im je taj roditelj zbilja učinio.
Dijete koje potpuno odbacuje roditelja to obično čini zbog pritiska pod kojim
je, a koji je najčešće nevidljiv zato što je roditelj koji vrši pritisak ili
visoko funkcionalan pa je to u stanju prikriti, ili mu u tomu pomaže pravni
sustav i sustav mentalnog zdravlja zato što ne razumiju otuđenje djeteta.
2.
Ako dijete opravdano odbacuje roditelja postoje materijalni dokazi za to koji
se mogu ispitati. Kad nema dokaza zašto dijete odbacuje roditelja, a razlozi
koje dijete navodi za odbijanje da vidi roditelja su očito banalni ili
besmisleni, to je dokaz da je dijete stavljeno u nemoguću poziciju i
odbacivanje toga roditelja je za njega jedino rješenje.
3.
Djeca koja su imala odnos ljubavi s roditeljem ne odlučuju iznenada i bez
suvislog objašnjenja da više ne žele vidjeti toga roditelja.
4.
Oboje roditelja ne pridonose uvijek djetetovoj 'odluci' da odbaci jednog
roditelja. Iako mogu postojati neki čimbenici koji tomu pridonose s obje
strane, savez s jednim roditeljem i pritisak koji taj roditelj vrši na dijete
razlozi su zašto dijete odbacuje drugog roditelja.
5.
Tradicionalni oblici terapije nisu dobar tretman za otuđeno dijete. Zapravo,
tradicionalni oblici terapije razgovorom, mogu još pogoršati i učvrstiti
djetetovo odbacivanje roditelja. Terapijska intervencija u djece koja odbacuju
roditelja zahtijeva vještinu, prilagodbu, a često i timski pristup.
6.
Neku djecu nije moguće tretirati ako i dalje žive s roditeljem s kojim su u
savezu. Takvi pokušaji mogu produljiti štetu koja se čini djetetu.
7.
Djeca koja odbacuju roditelja bez opravdanja, trebaju žurnu vanjsku
intervenciju. Odbacivanje je znak da obitelj nije uspela u prilagodbi na
situaciju razvoda i treba pomoć.
8.
Prepuštanje djeteta koje potpuno odbacuje roditelja, bez udubljivanja, pomoći i
traženja načina za oporavak odnosa s odbačenim roditeljem štetno je za dijete,
zato što je vjerojatno da je dijete ušlo u stanje psihološkog splittinga, a to
je pojava koja izaziva dugoročnu štetu.
9.
Roditelj koji pokušava skrenuti vašu pozornost na probleme u kojima je dijete, ne
pridonosi otuđenju djeteta, već pokušava dobiti pomoć.
10.
Djeca koja jednog roditelja optužuju za zlostavljanja u slijedu događaja u
kojima te optužbe oduzimaju tome roditelju prava i potpuno ih dodjeljuju
drugome roditelju, često su uhvaćena u štetnu dinamiku u kojoj drugi roditelj
inducira optužbe protiv odbačenog roditelja radi održavanja pozicije moći.
(Djeca koja optužuju za stvarno zlostavljanje najčešće to čine nasumce,
nevezano za postupke povezane s razvodom roditelja).
Pravni stručnjaci koji su zainteresirani za
znanstvene dokaze, mogu pročitati vrhunski rad Dr Richarda Warshaka ovdje: http://psycnet.apa.org/psycinfo/2015-27699-001/
Pravni stručnjaci koje zanima šteta koju psihološki
splitting čini djeci, mogu o tome pročitati ovdje: http://outofthefog.net/CommonNonBehaviors/CPTSD.html#CPTSDIntroduction
Pravni stručnjaci koji vjeruju da je odvajanje
djeteta od roditelja koji inducira odbacivanje drugog roditelja štetno za
dijete, mogu pročitati o prednostima odvajanja djeteta od roditelja
zlostavljača ovdje: http://drcraigchildressblog.com/2015/07/14/single-case-abab-protocol/
Pravni
stručnjaci koji smatraju da otuđenje djeteta od roditelja ne postoji ili da u
svijetu o tome ne postoje potvrđena istraživanja, dokaze o takvim
istraživanjima možete pročitati ovdje: https://parentalalienationsupport.com/2009/12/07/353/
Pravni stručnjaci koji smatraju da otuđenje djeteta
od roditelja nije prihvaćeno na Obiteljskim sudovima u Velikoj Britaniji,
možete naći primjer sudske prakse ovdje: http://www.familylawweek.co.uk/site.aspx?i=ed63821
Ovo je samo jedna presuda, druge relevantne presude bit će vam dostupne na
našoj novoj web stranici koju ćemo uskoro uspostaviti.
Ako radite s razvedenim roditeljima na sudu i
smatrate da otuđenje od roditelja ne postoji, molim Vas odvojite malo vremena i
pročitajte materijal na gornjim poveznicama da biste razumjeli o čemu se radi i
zašto je važno o tome problemu znati puno više. Previše ljudi koji rade s
obiteljima koje pate od otuđenja djeteta od roditelja nastoje nametnuti svoj
vlastiti sustav uvjerenja o problemu, čime pogoršavaju, a ne poboljšavaju
situaciju u kojoj se djeca nalaze.
Obiteljski zakon (u Velikoj Britaniji iz 1989.)
zahtijeva djelovanje u najboljem interesu djeteta. Nedovoljno znanje o tome
zašto dijete odbacuje roditelja, ili ostavljanje takvog djeteta bez pomoći
sustava, nije djelovanje u najboljem interesu djeteta.
Ako želite znati zašto su roditelji tako uznemireni
i ljutiti u vezi s ovim problemom, pratite navedene poveznice i podignite
razinu svojeg znanja – tako ćete bar biti upućeni u ono što proživljavaju djeca
kojoj je vaša dužnost pomagati.
____________________________
Nema komentara:
Objavi komentar