Terapija reunifikacije: Usporedba ishoda u UK

Family Separation Clinic specijalizirana je za terapiju reunifikacije* u slučajevima kad se djeca opiru i odbijaju kontakt s roditeljem kojeg su nekad voljela. Redovito postižemo uspješne ishode koristeći različite pristupe i intervencije sukladno našoj diferencijaciji temeljnih razloga zbog kojih je dijete u takvoj situaciji.

Ovoga tjedna analiziramo dva slučaja u kojima smo djecu uspješno spojili s roditeljem kojeg su prije nesmiljeno odbijala i mislim da bi bilo vrijedno s vama podijeliti neke od ključnih pokazatelja u ova dva vrlo različita slučaja.

Jedina stvar koja je bila ista jest da su na početku ta djeca potpuno odbacivala roditelja, sve do točke histeričnog odbijanja bilo kakvog pokušaja da im se pomogne vidjeti odbačenog roditelja.

1. Slučaj: Četvero djece u dobi od 8 do 13 godina starosti odbacilo je majku. Djeca majku nisu vidjela 18 mjeseci i optuživala su je za fizičko zlostavljanje. Djeca su oduzeta ocu i za kraće od dva dana bila su spremna susresti se s majkom što je bio dio planiranog terapijskog izdvajanja djece i intervencije.

2. Slučaj: Dvoje djece u dobi od 7 i 11 godina starosti odbacilo je oca. Djeca su odbacila oca, nisu ga vidjela 24 mjeseca i bilo je potrebno 18 mjeseci za pomak od odbijanja do toga da mogu prenoćiti jednom tjedno kod oca, uz plan terapijske podrške, koja je uključivala intenzivan rad s majkom, ocem i djecom.

Ključni pokazatelji

1. Slučaj: Procijenjen je kao čisto otuđenje pri kojem je otac svjesno i nesvjesno utjecao na svu djecu, uz zamjene uloga s najstarijom djevojčicom koja je bila u ulozi pseudo-supruge ocu. Procjena je pokazala visoku razinu tjeskobe, kontrole i manipulacije oca i dijeljenje informacija za odrasle s najstarije dvoje djece koja su onda imala snažan utjecaj na dvoje mlađe djece dok i ona nisu odbacila majku. Odluka Suda bila je da se djeca izdvoje od oca i spoje s majkom, koristeći postupnu intervenciju u obliku udomiteljske obitelji. U ovom je slučaju život djece u udomiteljskoj obitelji trajao kraće od 48 sati zato što su sva djeca zatražila vidjeti majku nakon što su oduzeta ocu. Ključna intervencija bila je oduzimanje djece nezdravom roditelju i terapija radi podrške ponovnom spajanju s majkom i preradbe induciranih uvjerenja. Ponovno spajanje s ocem tek slijedi da bi mu se pomoglo u stjecanju uvida u vlastito ponašanje.

2. Slučaj 2: Procijenjen kao miješani slučaj otuđenja pri kojem je majka vršila utjecaj na djecu ali je i otac pridonio gubitku povjerenja djece zato jer je propustio vidjeti djecu u tri navrata tijekom 12 mjeseci prije rada na reunifikaciji. Slučaj je procijenjen kao rubno čisto otuđenje, zato što je uočeno da je otac promijenio svoje ponašanje i pokazao uvid u vlastito ponašanje, dok se majka čvrsto držala svojih stajališta. Korištenje sudskog postupka da bi se utvrdile činjenice slučaja i propisala intervencija dovelo je do promjene u mišljenju majke koja se nakon toga pridružila programu reunifikacije i odlučila se promijeniti. Proces je trajao 18 mjeseci i oboje je djece bilo u stanju prenoćiti kod oca. Ključna intervencija bila je korištenje sudskog postupka radi razjašnjavanja činjenica i osiguranja stalnog napretka sukladno terapijskoj intervenciji.

Opaske

U oba slučaja procjena je obavljena korištenjem protokola diferencijacije i trijaže Klinike. Intervencija je planirana praćenjem ishoda procjene i usporedbom s provedbom planirane intervencije unutar procesa koji se vodio na sudu.

Ni u jednoga od ovih roditelja nije kliničkom procjenom nađeno poremećaja ličnosti, u slučaju 1 bio je procjenom dokazan problem zamjene uloga, a u slučaju dva nije nađeno patologije u psihološkom i psihijatrijskom profilu majke.

U oba su slučaja intervencija suda i mentalnog zdravlja bili povezani. Terapeut je preuzeo odgovornost za napredak terapije ili intervencije, koristeći sud radi provedbe kad je bilo potrebno.

Ovi nam slučajevi pokazuju da još uvijek nije moguće odrediti rutinski protokol izdvajanja u svim slučajevima otuđenja djeteta kao uvijek pravi put rješavanja otpora ili odbacivanja roditelja nakon razvoda.

Iako je uvijek poželjno osloboditi djecu tereta prilagodbe kad su zarobljena u situaciji otuđenja, po našem mišljenju to nije uvijek moguće postići brzo, zato što nije svaki slučaj čisti slučaj otuđenja i svaki slučaj ne uključuje roditelja s poremećajem ličnosti.

/sic – nebitno u RH/

Dok god dobijamo procjene psihologa i psijatara koji nalaze otuđenje ali ne nalaze da roditelji imaju poremećaje ličnosti, nastavit ćemo koristiti protokol diferencijacije koji smo razvili na Family Separation Clinic radi prilagodbe intervencije profilu slučaja, primjenjujući protokol izdvajanja gdje postoji potreba, a u drugim slučajevima terapijskom intervencijom bez izdvajanja djeteta, temeljem odluke Suda.

Međutim, prihvaćamo i smatramo da je obiteljska terapija kao standardna intervencija u slučajevima otuđenja djeteta od roditelja kontraindicirana i savjetujemo najveći oprez svakomu tko bez odluke Suda poduzme bilo kakvu terapiju obitelji, djece i odraslih u takvim slučajevima. Svatko tko smatra da je stručnjak u području otuđenja djeteta od roditelja treba biti svjestan da se terapija u ovakvim slučajevima ne može primjenjivati ako njome ne upravlja Sud i da bi bili učinkoviti,  terapeuti koji je pružaju moraju biti spremni voditi terapiju sukladno odluci suda. Ako se to ne čini, držimo da bi stavljanje djece i roditelja u otvorene terapijske programe moglo samo pogoršati, a ne poboljšati situaciju. Treba biti oprezan prema svakom stručnjaku koji preporuči obiteljsku terapiju u slučaju otuđenja djeteta od roditelja, a pritom nije spreman objasniti zašto ona nije kontraindicirana, ni kako će se njome upravljati unutar sudskog postupka. Treba izbjegavati stručnjake koji ne mogu ponuditi svjedočenja obitelji kojima su pomogli ili referentne brojeve uspješno riješenih slučajeva.

* Protokol diferencijacije kojim se služimo u Family Separation Clinic temelji se na radu Bala and Fidler. Provodi se trijaža slučajeva, kategorizira ih se i nakon toga ih se uspoređuje s prije uspješno riješenim slučajevima. Kad je potrebno, traži se psihološko ili psihijatrijsko profiliranje da bi se uskladile intervencija i tijek tretmana. Trenutačno poboljšavamo model suradnje u kojem će klinički psiholozi/psihijatri, terapeuti, medijatori, koordinatori roditelja i povremeno posebni skrbnici i socijalni radnici raditi zajedno od početka do kraja vođenja slučaja. Procjena je u tijeku i bit će dostupna do kraja ove godine.

___________________

Poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2016/03/09/reunification-therapy-a-comparison-of-outcomes-in-the-uk-family-court-system/