subota, 11. lipnja 2016.

Dobro skrbite o sebi kao otuđenom roditelju*

Razmišljala sam o povezanosti između emocionalne / psihološke dobrobiti i fizičkog zdravlja i čitala zanimljiv materijal o traumi i njezinim dugoročnim posljedicama.
Na detaljnije uranjanje u ovo, potakao me je tekst o post-traumatskom stresnom poremećaju i obiteljskim sporovima koji je objavljen u Family Justice Network i bavi se tretmanom ljudi koji prolaze kroz sudski postupak i pokazuju simptome PTSP-a.
Kao terapeut vidim da mnoge obitelji koje dolaze u Family Separation Clinic pokazuju te simptome. Zato sam smatrala da bi bilo vrijedno ukratko razmotriti što možete učiniti da se zaštitite od traume u sudskom postupku, posebice ako vidite bilo kakvu vrstu reakcije otuđivanja svojeg djeteta od vas.
Psihološka trauma je sve ono što opterećuje psihu i čini vas nesposobnim nositi se s tim ili integrirati emocije koje prate neki događaj. U tom je smislu lako uvidjeti da postoji ozbiljan rizik traume, kad netko proživljava gubitak odnosa s djetetom. Gubitak djeteta razvodom i reakcija otuđenja djeteta, iz bilo kojeg razloga, prouzročit će psihološku povredu. Tako već povrijeđeni roditelji ulaze u sud koji je traumatsko okruženje, i kojim upravljaju ljudi koji ne posjeduju vještine za pružanje psihološke podrške. Nije čudo da previše puno roditelja izlazi iz postupka izgledajući kao da ih je udario teretni vlak. Zato je ovdje kratki popis onoga što trebate učiniti da se zaštitite ako proživaljavate reakciju otuđenja u svojeg djeteta i upućeni ste na pravosudni sustav.
1. Potražite pomoć da biste se nosili sa stvarnom traumom reakcije otuđenja u vašeg djeteta. Redovito radite s osobom koja vam pruža podršku, bilo da je to savjetnik ili prijatelj, ali nastojte da ta osoba lako razumije što vam se događa – ako morate puno obrašnjavati, to vas dodatno traumatizira.
2. Znajte da je trauma uzrok simptoma poput nesanice, misli koje vam se stalno vraćaju, tjeskobe ili i napadaja panike. Ako patite od bilo čega od navedenog, odmah potražite psihološku pomoć, što dulje čekate, bit će sve lošije.
3. Imajte na umu da u pravosudnom sustavu trebati ploviti kroz okruženje koje nije opremljeno tako da može razumjeti dubinu problema s kojima se suočavate i da nećete na sudu dobiti 'svoj trenutak'. Pravosudni je sustav slabo opremljen da se nosi s problemima koji nastaju zbog situacija otuđenja i nije dorastao rješavanju problema u tim situacijama. Možda ćete od suda morati tražiti rješavanje problema, ali morate razumjeti ograničenja koja će se nametnuti ishodima koje ćete tražiti.
4. Tijekom cijelog sudskog postupka morate preuzeti kontrolu nad svojim predmetom i znati kako ga voditi. Nemojte čekati 'pravdu' da vam se dogodi i nemote se nadati da će drugi vidjeti ono što vi vidite, jer neće. Oni to ne mogu. Ono što oni mogu vidjeti jest površina problema, oni ne posjeduju psihološke vještine da vide išta ispod površine.
5. Ne očekujte od svojeg odvjetnika da mu automatski 'sjedne' ili da automatski zna kako će to rješavati ako mu i 'sjedne'. On je tu da vam pomogne ploviti kroz zakon a zakon je, kad treba rješavati reakcije otuđenja u djeteta, tup instrument . Morat ćete educirati svojeg odvjetnika i razraditi kako ćete ono što on savjetuje, uposliti da radi u korist vašeg djeteta i vas.
6. Ako vam se čini da vas je sud izdao i da niste bili u stanju Sucu dokazati stvarnost onoga što vam se događa, ili ako niste bili u stanju dobiti ishod koji ste trebali, nemojte na to gledati kao na kraj svega, to je samo kraj sudskog postupka. Pravosuđe nije kontrolor vašeg razvoda, ono je samo alat koji ste upotrijebili da biste pokušali dobiti bolje ishod za svoje dijete. U protivnom ćete biti toliko ljuti i patiti od sekundarne traume, jer će se iskustvo sa sudu reaktivirati vašom reakcijom na to iskustvo.
7. Sudac donosi presudu temeljem zakona a zakon je suprotstavljački okvir. Temeljem toga je Sudac suočen s odgovornošću prosudbe pri kojoj, u pravnom smislu, daje prednost onome tko bolje zastupa svoj slučaj. Također je suočen s odgovornošću da prosuđuje vjerodostojnost traumatiziranih ljudi kao svjedoka u vlastitim sporovima. To za vas nije dobro zato što zahtijeva da se stare rane otvore i zahtijeva od ljudi koji pate da još prolaze težak postupak unakrsnog ispitivanja. Zato je saslušanje bolje izbjeći, ako je moguće.
8. Postupak je dugačak, dobro je da to znate od početka. U slučajevima gdje postoji otuđenje djeteta od roditelja, po mojem se iskustvu ništa ne rješava brzo. Poštedite se frustracije na način da shvatite da sudski postupak traje i da ljudi često postižu rezultate tek nakon brojnih obraćanja sudu.
9. Kad ste traumatizirani, emocionalno i psihološki ste osjetljivi, što vas čini ljutima, povrijeđenima i frustriranima. Rezultat toga je da ćete se moguće tako i ponašati. Upozorite ljude koji vas podržavaju u tome što prolazite i da postoji rizik da ćete se ponašati na spomenuti način. Pritom ne trebate rješavati nesposobnost drugih ljudi da razumiju. Ako vam ne pomažu, onda vam štete i odmaknite se od njih.
10. Budite svjesni da trauma na vas utječe na načine kojih možda niste svjesni. Ako vaši najbliži i najdraži izgledaju kao prebijeni i povrijeđeno, može vam to teško biti uočiti zbog vlastite traume. Dopustite ljudima koji vas vole da vas upozore ako vaše ponašanje pokazuje znakove traume.
Nadam se da vam ove upute pomažu. Sve su izvučene iz našeg iskustva rada s obiteljima u pravosudnom sustavu i temelje se na onome što znamo da dugoročno pomaže. Ako trebate pomoć da biste proradili bilo kakve probleme koji nastaju zbog otuđenja djeteta od vas ili sudskih postupaka, nađite dobrog savjetnika ili prijatelja koji razumje sve nijanse onoga kroz što prolazite. Ne bavite se s osobama koje vas propituju ili smatraju da se sve događa samo u vašoj glavi i da je vaša odgovornost. Posljedice traume mogu biti u vašoj glavi, ali nisu vaša odgovornost. Međutim, to da budete dobro i psihički zdravi jest vaša odgovornost i to je, ako je dijete otuđeno od vas, važnije nego ikad. Posvetite se svojem dobrom zdravlju i dobrobiti i zato što dijete treba bar jednog zdravog roditelja u svojem svijetu da ga prati kroz cijeli proces.
Najbolji lijek za PTSP je prevencija. Dobro se skrbite o sebi. I to je u konačnici važno i zbog vašeg djeteta.
_________________________


* Ovo je vrlo važan tekst iz siječnja 2015.

Nema komentara:

Objavi komentar