Ovih sam dana duboko šokirana pričama iz
nekih dijelova svijeta gdje se muškarce i žene ubija bez milosti. Ubijaju ih
ljudi koji vjeruju da su svemoćni. Gledajući neke priloge u medijima u kojima se
rasvjetljavaju priče tih ubojica, zapanjio me način na koji je osjećaj svemoći
i samo-pravednosti u temelju volje da se bez razmišljanja prekine tuđi život.
I počela sam razmišljati i uspoređivati
tu vrstu ponašanja s ponašanjem roditelja koji otuđuju dijete od drugog
roditelja bez osjećaja krivnje, bez milosti i bez ikakve primisli da je to što
čine loše. Iako bi neki mogli reći da ubijanje nije isto kao i otuđivanje
ljudi, odbačeni roditelji u stanju stalnog žalovanja možda žele da razlika
zaista postoji.
Jasno mi je, analizirajući ono što dovodi
ljude do toga da ubijaju bilo tijelo bilo nadu da će ikad ponovno imati odnos s
djetetom, da unutar tih ljudi postoji snažna reakcija otuđenja koja je uzrok
otuđenja od sebe, svoje duše i ljudi. Ubiti nekoga ili ukloniti dijete iz
života voljenog roditelja znači biti bez suosjećanja. Dakle na djelu su ubojice
bez suosjećanja.
Svrha našeg života nije da povrijeđujemo
jedno drugo, to nije naš prirodni instikt. Mi smo ljudi plemena, mi smo goniči
stoke, instinktivno smo vođeni ljubavlju, brigom i podrškom ljudima oko nas. U
što god vjerovali na duhovnoj razini, ili ako uopće nemamo takva vjerovanja,
jedna od pokretačkih snaga ljudskosti jest da jedni prema drugima budemo dobri
i da pomažemo. Iako postoje egzistencijalistički argumenti o besmislenosti i
nedostatku svrhe koji nas uvjeravaju da je naš život na ovom planetu slučajan,
mi kao ljudska bića stvaramo svoju vlastitu svrhu, svoje vlastito značenje i
vlastite razloge za život. I veliki je dio toga izgrađen na međusobnoj ljubavi
i vjeri u ljubav. Od ljubavi koju pružamo djeci, koja je nesebična (uglavnom),
do ljubavi za svoje pleme koja nas potiče da skrbimo o starima i bolesnima,
naša su društva isprepletena ljubavlju i uvažavanjem i osjećajem pravde i
pravičnosti. No, postoje iznimke, i da, postoji nepravda ali se ljudi uvijek
bore protiv nje, a za pravedniji svijet u kojem će naša djeca živjeti.
U svjetlu toga razmotrimo roditelja
otuđitelja koji dijete otuđuje od drugog roditelja i učinkovito truje i lomi
djetetov um. To nije ljubav, iako roditelj otuđitelj često krivo smatra da
jest, što je nešto o čemu treba razmišljati kad uspoređujemo ponašanje
roditelja otuđitelja s ponašanjem ljudi koji ubijaju i ozljeđuju druge navodno
u ime ljubavi ili pravednosti.
Oni koji ubijaju otuđeni su od sebe
samih, od svojih duša i od drugih ljudi. Oni to svakako jesu zato što ubijanje
ljudi zahtijeva od ubojice da bude bez suosjećanja. Samo kad je netko opsjednut
tako moćnim osjećajem vlastite samo-pravednosti bez ikakve sposobnosti da hoda
u cipelama neprijatelja, onda se on može ponašati na tako hladan, okrutan i
barbarski način. Nemamo pravo donositi odluke o tome hoće li netko živjeti ili
ne, niti vjerovati da je potrebno nekoga ukloniti iz okvira normalnog
suosjećanja, ljubavi i povezanosti s drugim ljudima. Promatrajući roditelje
otuđitelje koji su često osamljeni ili su opsjednuti kontrolom ili su
poremećeni u svojim uvjerenjima o drugim ljudima, lako je vidjeti te crte
ličnosti koje oni dijele s onima koji ubijaju, zato što i jedni i drugi zaista
vjeruju da su bolji i pravediji od svih drugih.
Samo-pravednost je ključna karakteristika
mnogih teških otuđitelja koji pokazuju osjećaj svemoći i uvjerenje da oni i
samo oni mogu biti u pravu u onome što čine. Za stručnjake koji rade s ovim
ljudima opasnost nikad nije daleko, zato što su to ljudi čija su viđenja toliko
poremećena, da je svatko tko se ne slaže s njihovim viđenjem automatski
neprijatelj. I svatko tko je neprijatelj, jest njihova meta. To su ljudi koji
optužuju bez razmišljanja i koji će povlačiti svoju djecu, drugog roditelja,
stručnjake, širu obitelj i svakoga tko im se nađe na putu kroz blato da bi
dokazali da su u pravu. Ti ljudi često pate od poremećaja linosti, ponekad vrlo
teških, i ti će ljudi, ako im to dopustimo, ubiti duše djece koju koriste kao
oružje u vlastitom ratu samo-pravednosti.
U tih ljudi postoji hladnoća koja je
razvidna već nakon što provedemo s njima kratko vrijeme. To su ljudi zbog kojih
se meni diže kosa na glavi. Obično visoko funkcionalni, ovi roditelj otuđitelji
često su kontrolirajući i hladni prije razvoda iako često upravo razvod pokreće
prekidač njihovih ubilačkih namjera. Iako oni mogu biti vrlo šarmantni i
suradljivi na površini, istraživanje njihove povijesti često će pokazati trag
destrukcije odnosa djeteta s drugim roditeljem koji se vuče za njima, u školi
djece, kod liječnika, u životu odbačenog roditelja. Pažljivo promatranje ispod privlačne površine, koje potvrđuje
početni osjećaj hladnoće dopušta da poduzmemo aktivnosti u svrhu pomoći
djetetu, a te su aktivnosti u ovakvim slučajevima gotovo uvijek izdvajanje
djeteta od roditelja otuđitelja. Roditelj koji je spreman ubiti djetetov um,
nadu i vjeru da ga drugi roditelj voli i da je dobra osoba, nije roditelj koji
dijete voli, već mu nanosi veliku štetu. Istraživanje povijesti roditelja
otuđitelja često će pokazati isti trag destrukcije koju su prouzročili
roditelji toga roditelja. Žalosno je da je ova vrsta ubijanja često
generacijska i normalizirana, da je otuđivanje od sebe i duše i ljudi za neke
obitelji način života.
I, kako se nastavljaju priče o
hladnokrvnim ubojstvima diljem svijeta, ja ću više razmišljati o tim
slučajevima teškog i čistog otuđenja djeteta od roditelja i o tome kako pomoći
obiteljima koje to pogađa, o roditelju otuđitelju i o odbačenom roditelju, a
najviše o djetetu. Zato što mi osuda na život u kojem smo otuđeni od sebe i svoje
duše i ljudi izgleda kao najstrašnija sudbina. Nemati suosjećanja za te ljude
jest zrcaliti njihovo stanje i postati poput njih.
Ako je smisao naših života ljubav, onda ni
ubojice ne možemo isključiti iz svoje ljubavi, to je zaista jedino oružje koje
imamo protiv nečega što većina nas ne može razumjeti.
____________________________
Poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2015/02/04/alienation-from-the-self-and-the-soul-and-from-other-people/
Nema komentara:
Objavi komentar