Ovaj je tekst dio procesa završetka knjige koju pišem o otuđenju
od roditelja. Dostupne su i naše terapeutske coaching usluge za otuđene
roditelje, prema modelu koji smo razvili u Family Separation Clinic.
Pristup je isključivo naš i temelji se na deset godina rada s roditeljima koji
su otuđeni od svoje djece. To je pristup s kojim postižemo uspjehe, i u
kombinaciji s našim novim priručnikom - handbook,
to je pristup za koji znamo da će vratiti moć u ruke otuđenih roditelja.
Temelji se na tome što otuđeni roditelji ne znaju, i što im otuđitelji neće reći.
Mi taj pristup vidimo kao jednu od tajni razrješenja otuđenja djece i on vraća
moć u ruke ljudi koji to mogu najučinkovitije učiniti. U vaše ruke.
Pristup koji smo razvili i dalje ga razvijamo, ključ je
razumijevanja kako otuđitelji uspijevaju otuđiti drugog roditelja i kako
uspijevaju zadržati dinamiku koja održava i nastavlja otuđenje. Zaboravite
sudove, zaboravite pristrane stručnjake, zaboravite ljude koji dobijaju plaću
za posao koji ne obavljaju, zaboravite sve što su vam rekle organizacije koje se
temelje na zastupanju prava roditelja. Kad otuđenje pogodi vašu obitelj, to se
događa zbog posebne dinamike koja nema veze ni sa kim i ni sa čim ali je usko
povezana s vama i s vašom obitelji. Sudovi, pristrani stručnjaci i sva ostala
pantomima koja okružuje vašu obitelj u času kad je pogodi otuđenje, samo su
statisti u većoj drami. Vodeće uloge u toj drami igrate vi i drugi roditelj
vašeg djeteta, osoba koju ste nekoć voljeli dovoljno da biste s njom začeli
dijete. Kad to shvatite, već ste na putu razumijevanja dinamike u vašoj
obitelji koja je stvorila i održava dinamiku otuđenja. Kad u toj drami počnete
više učiti o sebi, tad počinjete razumijevati što možete mijenjati da bi
popustila tenzija u dinamici koja održava otuđenje. Pristup koji koristimo temelji
se na izreci ako uvijek činite ono što ste uvijek činili… uvijek ćete dobiti
ono što ste uvijek dobivali… ako želite nešto drugo… činite nešto različito.
Naše terapijske coaching sesije imaju za cilj pomoći vam da
činite nešto različito.
Uvijek me zaprepasti kad shvatim da su otuđeni roditelji pri
našem prvom susretu često posve nesvjesni o čemu se radi i kako je došlo do
otuđenja. Govore mi o posljednjem susretu sa svojom djecom i kako su se djeca
od njih povukla, bez ikakve svijesti o tome na koji su im način puno prije
otuđenja djeca davala signale da nešto nije u redu. Nakon što bih provela neko
vrijeme s otuđenim roditeljem i roditeljem otuđiteljem i njihovom djecom, imala
sam priliku promatrati, analizirati i razumjeti načine na koje djeca daju signale
da nešto nije u redu. (To mi je također omogućilo da razgovaram s roditeljima
koji otuđuju djecu, neki svjesno a neki nesvjesno i da ih razumijem na dubljoj
razini).
Međutim, jedan od razloga zašto sam napisala ovaj priručnik jest
da dam otuđenim roditeljima što više alata i strategija koje će im omogućiti da
uoče i upravljaju onim što se događa puno prije nego što ih pogodi otuđenje.
Prevencija je uvijek bolja od liječenja otuđenja i rješavati problem prema
strategijama koje ga uklanjaju uvijek je bolje nego raditi s djetetom koje je
već otuđeno i potpuno vas odbija vidjeti. Čak i u takvim slučajevima, koristeći
tehnike koje sam razvila i o kojima pišem u ovoj knjizi, posljednjih smo
mjeseci imali pozitivne rezultate u radu s obiteljima gdje se otuđenje potpuno
učvrstilo.
No, ovaj tekst nije reklama za knjigu, knjigu ćete kupiti ili
nećete, jednako kao što ćete imati terapijske sesije s nama ili nećete. Ne
nastojim koristiti svoj blog da vas uvjerim da kupujete stvari od mene, već
pišem što više mogu da bih besplatno pomogla onima kojima je pomoć potrebna i
uvijek možete moje tekstove upotrijebiti na način za koji smatrate da je za vas
najbolji.
Međutim, ono što ne mogu u tekstovima, to je prilagodba vašeg
osobnog terapijskog puta. Svaki otuđeni roditelji ima svoj specifični
terapijski put zato što je svaka situacija otuđenja posebna i samo vaša.
Za sad ću se fokusirati na ključni dio – kako otuđenje nastaje,
što je to što vi, kao otuđeni roditelj ne znate i što je to što vam roditelj
otuđitelj u vašem obiteljskom sustavu definitivno neće reći.
Reakcija otuđenja nastavak je dinamike koja je postojala među
vama, odraslima, i prije kraja vašeg odnosa, jedino što se sad odvija kroz vašu
djecu. Ukratko, vi doslovce još uvijek imate odnos sa bivšim partnerom vašeg
djeteta koje predstavlja kanal za održavanje toga odnosa.
Je li to šokantno?
Jeste li iznenađeni, bijesni, zgađeni?
Što osjećate u vezi s tom činjenicom?
Većina će vas, bez sumnje, reagirati na pitanje o tome što
osjećate o tome na način da će mi govoriti o razlozima zašto njihovi bivši
partneri čine to što što čine, kako ih drugi ljudi podržavaju i kako su za to
odgovorni sudovi/stručnjaci/država/socijalna skrb/sve i svatko.
To nije pitanje koje sam vam postavila. Pitanje koje sam vam
postavila jest –
što osjećate u vezi s tim?
Govoriti o osjećajima u situaciji otuđenja, za otuđene roditelje
može biti strahovito teško. To je zato što su prošli kroz najstrašnije moguće
iskustvo, gledali kako im se djeca sustavno okreću protiv njih i bili su
nemoćni to zaustaviti. Što pomalo liči na gledanje kako netko lomi svaku kost
vašeg djeteta dok ste to nemoćni zaustaviti ili nekome drugom pokazati što se
događa. To oduzimanje mogućnosti da skrbite o svojem djetetu i zaštitite ga,
stvara proces u kojem se, da ne biste izgubili zdrav razum, morate udaljiti od
te strahovite emocionalne i psihičke boli. I onda prolazite kroz period koji se
naziva distanciranje u kojem počinjete racionalizirati što se događa kako biste
se obranili od poplave patnje kroz koju prolazite. Kad to radite kroz dulje
vrijeme, otupite i više ne možete osjećati ništa. Što vam omogućuje da
funkcionirate, da, ali ukida vaše normalne reakcije koje čine zdravo
funkcioniranje tijela i duše. Kad otupite, samo je još mali korak do
odvajanja/oslobođenja.
Ukratko, formula prema kojoj se ovo događa vrlo je slična
ciklusu moći i kontrole koju feminizam tako jako voli –
Zlostavljanje (kontrola nad vašom djecom) – pokušaji da
zaustavite zlostavljanje (sud i centri za socijalnu skrb) – neuspjeh u
zaustavljanju zlostavljanja (predrasude stručnjaka i pravosuđa, svi gledaju na
drugu stranu) – psihološki stres (strahujete za svoj zdrav razum jer nitko ne
sluša) – ponovno pokušavate (i ne uspijevate jer nitko ne razumije) – započinje
otupljivanje (morate preživjeti) – odvajanje/oslobođenje (da biste dugoročno
preživjeli).
Prepoznajete li išta od toga?
Mnogi otuđeni roditelji koji nam dolaze po pomoć otupjeli su i
ne mogu osjećati, posebice očevi koji se suočavaju s navedenim ciklusom
opetovano, često i godinama bez ikoga da ih čuje.
Osjećaji su zato vrlo važan dio ponovnog uspostavljanja
funkcionalnog roditelja u vama, ponovno uspostavljanje funkcionalnog roditelja
u vama veliki je dio priprema da možete upotrijebiti strategije koje će vam
poslužiti da postignete promjenu dinamike.
Za jako puno vas, spoznaja da više niste u stanju imati osjećaje
povezane s onim što se dogodilo, doći će kao otkriće.
Za roditelje otuđitelje, međutim, to je znanje koje čuvaju za
sebe kao tajnu. Kad vas roditelji otuđitelji uspiju dovesti do točke na kojoj
više ne možete osjećati ništa o tome što vam se događa s djetetom, gotovo su
stigli na željeno odredište u pokušajima da vas se riješe. Ne da riješe djecu,
ni da riješe obitelj, već da sebe riješe vas.
Ono što vam majke koje otuđuju djecu ne govore jest da su
njihovi napori usmjereni na to da se riješe vas i bilo kakvog podsjetnika na
vas (i u nekim slučajevima radi osvete).
Ono što vam očevi koji otuđuju djecu ne govore jest da su
njihovi napori usmjereni na to da vas i dalje imaju pod kontrolom da bi vas
mogli izbrisati (i u nekim slučajevima radi osvete).
Ono što vam roditelji otuđitelji, bez obzira na spol, ne govore,
jest da su to što vam sad čine, činili i prije nego što je vaš odnos
završio. Samo što sad koriste dijete kao kanal kojim će to nastaviti činiti.
I, da, neki su mentalno bolesni, kad je nužno dijete od njih
maknuti, a neki nisu ali se ipak angažiraju u poznatom obrascu ponašanju kojem
se nisu u stanju odhrvati.
Sve ovo znači da razumjeti što se događa vašoj djeci znači razumjeti
što se događa vama. To znači povlačenje vaših projekcija okrivljavanja (viđenja
druge osobe kao jedinog uzroka problema) i razmišljanje o tome kako ste vas
dvoje stvorili ples – dinamiku koja je sada zarobila i čvrsto drži vašu djecu.
Ono što vam roditelji otuđitelji neće reći, ali mi HOĆEMO, jest
da je moć promjene onoga što se događa vašoj djeci jednako u vašim rukama kao
što je u njihovim. Roditelji otuđitelji su u strahu, u velikom strahu da to ne
doznate.
Upravo je zato još i važnije da vi to doznate.
____________________________
Poveznica na izvornik:
https://karenwoodall.wordpress.com/2014/06/08/what-alienated-parents-dont-know-and-what-alienating-parents-dont-tell-them/
Nema komentara:
Objavi komentar