Zarobiti i ušutkati muško i žensko: Praksa apsolutnog otuđivanja

Ovoga sam tjedna razmišljala o onima koji promoviraju ženske i muške principe, tj. o potrebi da se skrbi i o potrebi da se štiti. Ova se dva poriva, prihvaćam to, stereotipno pripisuju muškarcima kao zaštitnicima i ženama kao onima koje skrbe, i u ovome svijetu fluidnih spolova u kojem živimo, prilično nam je nedopušteno govoriti o tome.

Ali ću ipak to učiniti.

Učinit ću to zato što smatram da je se to dvoje previđa, i zato što smatram da se projekt otuđivanja, koji se odnosi na brisanje jednog roditelja iz života djeteta, najučinkovitije poduzima korištenjem ova dva principa. Evo kako.

Kad očevi otuđuju majke, oni se najčešće usredotočuju na stereotipne ženske kvalitete skrbi. Optužuju da majka nije dovoljno majčinska i da je njezina sposobnost skrbi upitna. Često ubacuju vlastite majke u uloge primarnog skrbnika o životu djeteta i, pri detaljnijem ispitivanju, moguće je uvidjeti da su često zarobljeni u idealiziranoj slici vlastite majke kao oličenja majčinske brige. Nije rijetko da je otac-otuđitelj u stopljenom odnosu s vlastitom majkom, i da je baka po ocu u tim okolnostima ona koja ima kontrolu. Nepoštovanje granica, pri kojima baka po ocu propituje ženstvenost majke, npr. ako je majka zaposlena izvan kuće, u ovakvim je okolnostima uobičajena. Zato je ideja ženske uloge kao one koja skrbi, ključna u mnogim slučajevima otuđenja gdje je na djelu otac otuđitelj.

Paralelno s tim, postoji koncept oca kao zaštitnika i način kojim se služe majke s namjerom otuđivanja oca iz života djeteta. Zadatak majke koja otuđuje jest izvrnuti pozitivni muški poriv da štiti u negativni poriv da kontrolira. Ovo se radi vrlo jednostavno i uz podršku djelatnika pružatelja obiteljskih usluga kojima dominira borba za ženska prava. Ponašanje koje se smatra zaštitničkim u jednim okolnostima, može se lako izvrnuti u kontrolirajuće u nekim drugim, a krajolik razvoda je plodan za takva tumačenja.

Razmatrala sam ove porive da se skrbi i da se štiti dok sam slušala mudrog oca koji je prošao mnoge bitke, kad je govorio o načinima na koje su muškarci potpuno nesvjesni stvarnosti onoga što im se događa nakon rastave. Govorio je o tome kako su muškarci potpuno zaprepašteni kad se njihov poriv da štite, za koji je smatrao da je instinktivan i da nastaje rođenjem djeteta, tijekom i nakon razvoda ušutkava od strane prušatelja obiteljskih usluga kojima dominiraju žene. Govorio je o načinu na koje se muškarce kastrira od sposobnosti zaštite svoje djece, pomoću protokola rastave koji se nevidljivo pletu u tkanje naših zakona o razvodu. I shvatila sam da ono što vidim u mnogih očeva, jest prekid njihovog osjećaja sebe u odnosu prema djeci, i otuđenje od njihova unutarnjeg iskustva bivanja ocem.

Razmislite o ovome. Dijete se rodi, hormonske reakcije tijekom poroda djeteta izazivaju procese privrženosti između djeteta i majke i između djeteta i oca, posebno ako je bio prisutan na porodu. Hormonske reakcije i aktivnost zrcalnih neurona plus snažni kulturalni kao i instinktivni porivi da skrbite i štitite dijete na djelu su. Jednoga dana netko dođe i iščupa to dijete iz vaših ruku i kaže vam da ga nećete vidjeti dok netko drugi ne odluči da se to može dogoditi. Bilo da ste majka ILI otac, patit ćete, zar ne? (nebitno je što to čini djetetu). A ipak, redovito dopuštamo da se to događa roditeljima i djeci i redovito tomu pridonosimo i to podržavamo zbog potpunog nedostatka razumijevanja o tomu što se događa u našim institucijama koje pružaju obiteljske usluge.

Radim s tatama koji otuđuju mame, i s mamama koje otuđuju tate i znam da otuđenje ne počinje nakon rastave, već i prije u odnosu, gotovo od početka. Također znam da je za potpuno otuđenje roditelja potrebno da mu sasvim oduzmene vjeru da ima pravo biti roditelj. Puno roditelja s kojima radima (no posebice očeva) potpuno su lišeni svojeg osjećaja očinstva. Izgubljene i zbunjene duše koje provode puno vremena lutajući i izgledajući kao da ih je udario autobus. I jest.

Prvo što se događa mnogim očevima otuđenim od svoje djece jest to da majke njihov poriv da štite svoju djecu, izvrću u poriv za kontrolom. Reinterpretacija potrebe da štite u potrebu prisilne kontrole, stavlja svu moć u ruke majke. Na taj način sve sljedeće usluge i svi sljedeći stručnjaci će nadalje gledati na oca kao kontrolirajućeg, i na majku kao ranjivu. Od toga časa nije više važno koliko tata želi skrbiti za svoje dijete (ili ga štititi), kad ste na popisu kontrolirajućih tata, već ste na putu otkslizavanja prema otuđenju od svojeg očinstva.

I double bind* u kojem se nalazite jest da što više negirate da je vaša želja da skrbite i štitite svoje dijete povezana s pokušajima kontrole, to vas više vide kao kontrolirajućeg tatu koji nije u stanju pokazati grižnju savjesti. To je pametno, ušutkavajuće i otuđujuće ponašanje od samog početka. Ako preletimo sljedeće tri godine, ovi tate jesu oni koji nemaju nikakvog odnosa sa svojom djecom.

Slično se događa i mamama, zato što su djelatnici pružatelja obiteljskih usluga koji se bave razvedenom obitelji, i koji su prvenstveno tako jako uronjeni u političku ideologiju prava žena, skloniji prihvatiti ideju da mama koja je zaposlena izvan kuće, nekako i nije prava mama. I ako djeca kažu da ne žele viđati mamu, onda ona mora da je učinila nešto vrlo loše, zar ne? Popularni stereotipi o majkama zaposlenim izvan kuće je da su ovisnice o drogama, da imaju probleme mentalnog zdravlja, da su hladne, nedovoljno brižne i okrutne. Ono što one najčešće jesu, one su otuđene, stjerane u poziciju ciljanog roditelja lukavim korištenjem stereotipa u sustavima uvjerenja stručnjaka.

Jednako kao i nezainteresirani tate koji su sve drugo samo ne to.

Znam da se puno bavim ovim, ali zaista, otuđenje počinje rano i naša uvjerenja o tome što dobri muškarci i dobre žene čine, igraju moćnu ulogu u podršci i pomoći otuđenju.

Negiranje poriva skrbi i zaštite djece jedan je od načina postizanja otuđenja. Majke i očevi otuđitelji to postižu na različite načine, ali oba se služe stereotipima toga što čini dobru majku i što čini dobrog oca (i u slučaju očeva, ono što se smatra i doživljava kao pozitivan poriv u jako puno muškaraca, izvrće se u negativne osobine, tako da i sama očinska uloga od samog početka rastave, postaje upitna).

Zapravo se radi o moći i kontroli, tko je ima, tko je želi i što će svaki roditelj učiniti da je dobije i zadrži.

Zato što ruka koja ljulja kolijevku, definitivno jest ista ona koja vlada svijetom otuđenja.

___________________

* double bind – dvostruka poruka s dva suprotna značenja, situacija u kojoj uvijek gubite

Poveznica na izvornik: https://karenwoodall.wordpress.com/2015/09/18/capturing-and-silencing-the-masculine-and-feminine-an-exercise-in-absolute-alienation/